Make your own free website on Tripod.com

exqvmt.gif

Muhammedovo s.a.w.s kosmicko putovanje
Home
Uskoro
Banneri
Illahije
Mekka
Vjerovanje u Allaha Dz.s
Vjerovati u Meleke
Vjerovanje u Objave
Vjerovati u Poslanike
Vjerovati u Sudnji Dan
Vjerovati u Sudbinu
Zene Dzenneta
Dzennet i Dzehennem
Zasto Muslimane svuda Ubijaju?
Put Ashaba
Hadis Mjeseca
73 Hadisa Allahovog poslanika Muhammeda a.s
Ogled o Metafori Dzennet
Elif-lam-mim
Znacenja Kur'ana
Posao i Poslovanje
Musliman na Zapadu
Poslusnost roditeljima
Propisi koji se odnose na umrlog Muslimana
Smrt- Ono od cega bjezimo
Namaz-Sta je?Zasto? Kada? i Kako?
Namaska Pravila
Slijedzenje mudztehida
Hadisi
Brak u Islamu
Vjerovanje
Pokaji se prije smrti
16 nacina za nosenje sa stresom i napetoscu
Musa, alejhisselam, i hazreti Hidr
Bijeg od Smrti
Uciniti svijest o smrti lijepom
Muhammedovo s.a.w.s kosmicko putovanje
Kur'an - Smak Svijeta
Es-Sunnen (Mehmed Handzic)
Pismo Muslimanskoj omladini

Između početka i kraja: Namaz

Zatim je Allahov Poslanik, s.a.w.s., prošao pored skupine ljudi čije glave se lupaju kamenjem, i kada budu razlupane, vrate se u prvobitno stanje, a to im kaznu ne ublažuje, pa je upitao: ''Šta je ovo, Džibrile?''; A on je odgovorio: ''To su oni kojima je bilo teško dići glavu kada su trebali obavljati propisane namaze."

Na red dolaze stroga vjerska zaduženja (farzovi), a ta zaduženja počinju sa namazom. Namaz je drugi temelj islama koji, zajedno sa ostalim temeljima islama, dolazi nakon vjere u Allaha i Njegova Poslanika (tj. nakon kelimei-šehadeta).

Na red dolaze stroga vjerska zaduženja, premda ona u tom vremenu još nisu bila propisana. To stoga što blagoslovljeno putovanje ocrtava prošlost, sadašnjost i budućnost, što, pored dogmatskih i moralnih principa, ocrtava islamski život u svim njegovim vremenskim fazama.

U kontekstu islama namaz predstavlja stub vjere i onaj ko ga održava on održava vjeru, a onaj ko ga ne održava on ruši vjeru. Primjer namaza u životu jednog muslimana je, kako reče Allahov Poslanik, s.a.w.s., kao primjer nabujale rijeke koja protječe ispred njegovih vrata, u kojoj se on pet puta dnevno kupa.

Od Abdullah ibn Kurta, r.a., se prenosi da je rekao: ''Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:

'Na Kijametskom danu robu će se najprije svoditi računi u vezi sa namazom i ako mu on (tj. namaz) bude ispravan, bit će mu ispravna i ostala djela, a ako mu ne bude ispravan, neće mu biti ispravna ni ostala djela.'" [1]

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: ''Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:

'Ko nema vjernosti (emaneta) nema ni vjere (imana); ko nema (vjerske) čistoće nema ni namaza, a ko nema namaza nema ni vjerozakona (dina). Pozicija namaza u odnosu vjerozakon (din) je kao pozicija glave u odnosu na tijelo.'" [2]

O namazu ćemo, ako Bog da, govoriti nešto kasnije, pojasnit ćemo njegov značaj u kontekstu islama, ali ćemo, prije nego što pređemo na zekat, reći još ovo:

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je jednog dana na snu vidio primjer onoga ko ostavlja namaz, koji je sličan prethodnom primjeru. On, s.a.w.s., je rekao: "Pa sam krenuo i prošao pored meleka pred kojim je bio čovjek. Melek je u ruci imao stijenu, kojom je udarao čovjeka, pa bi mu mozak padao na jednu a stijena na drugu stranu." Kada je, s.a.w.s., upitao za to, rečeno mu je: "To su oni koji su u vrijeme jacija-namaza spavali i koji su namaze obavljali mimo njihovih vaktova, pa zbog toga bivaju kažnjavani dok ne odu u (džehennemsku) vatru."

Također ćemo, prije nego što pređemo na zekat, spomenuti još ovo:

Imam El-Kušejri je rekao: "Čuo sam profesora Ebu Ali Ed­-Dekkaka, Allah mu se smilovao, koji je rekao: 'Naš Vjerovjesnik, s.a.w.s., je svojim sljedbenicima praktično pokazao kosmičko putovanje (mi'radž), koje se kod nas nadomješta namazom. I kao što je njegovo, a.s., kosmičko putovanje imalo tri etape: od Harema do Mesdžidu-l-aksa‚, zatim od Mesdžidu-l-aksa‚ do Sidretu-l-munteha‚ i zatim odatle do Dva luka, ili još bliže (Kabi kawsejni ew edna), tako i naš namaz ima tri etape: stajanje (kijam), zatim saginjanje (ruku') i potom padanje ničice (sudžud), a ovo potonje predstavlja krajnju bliskost (s Allahom). Uzvišeni veli:

Učini sedždu i približi se (Gospodaru)[3]

 

Između početka i kraja: Zekat

 

U poretku životnog plana koji razrađujemo, iza namaza dolazi zekat.

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je ''naišao pored skupine ljudi obilježenih sprijeda i straga, koje izgone na pašu kao što se izgoni stoka, da im ispaša bude bodljikavo trnje, (džehennemsko stablo) zekkum i užareno kamenje, pa je (Džibrila, a.s.) upitao: 'Ko su ovi?' A on je odgovorio: 'To su oni što od svoje imovine nisu davali zekat, a Allah im nije nepravdu učinio, niti je tvoj Gospodar nepravedan prema (Svojim) robovima."

Zekat predstavlja treći temelj islama. Zbog njega je naš gospodin Ebu Bekr, r.a., poveo rat. Naime, nakon što se Allahov Poslanik, s.a.w.s., pridružio Vrhovnom Saputniku,[4] pojedina arapska plemena su rekla: "Mi svjedočimo da nema boga sem Allaha i da je Muhammed, s.a.w.s. Njegov poslanik. Nastavit ćemo obavljati namaz, postiti (mjesec) ramazan i obavljati hadždž, a što se tiče zekata - to je materijalna stvar, imetak, sa kojim vjera (din) nema ništa!" - te su obznanili da ga neće davati. Bilo je to, od strane pojedinih muslimana, prvo pogrešno razmišljanje u islamu, koje je imalo za cilj odvajanje vjere od ovoga svijeta (dunjaluka), odnosno od materijalnog, ili, savre­menom terminologijom rečeno, odvajanje vjere od države. Na to je Ebu Bekr, r.a., rekao: "Ja ću protiv vas povesti rat!" On hoće da povede rat protiv onih koji žele da odvoje vjeru od države, pa mu biva rečeno: "Kako da ratuješ protiv onoga ko svjedoči da nema boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik?" Na to je uslijedio odgovor: "Svjedočenje Allaha i Njegovog Poslanika podrazumijeva određena prava, zbog kojih se protiv onoga ko im ne udovoljava povodi rat, a jedno od prava takvog svjedočenja je davanje zekata."

Imam El-Buhari, r.a., prenosi da je Ebu Hurejre, Allah mu osvjetlao lice, rekao: "Nakon što je umro Allahov Poslanik, s.a.w.s., i bio Ebu Bekr, r.a., (taj koji je preuzeo vođstvo islamske države), te nakon što među Arapima uznevjerova onaj ko uznevjerova, usljed neizvršavanja obaveze zekata i protivljenja njenom izvršavanju, Omer, r.a., je rekao (Ebu Bekru, r.a.): ''Kako da se boriš protiv ljudi kad je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: 'Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: Nema boga sem Allaha, pa ko to kaže od mene je zaštitio svoj imetak i svoj život, a Allah će mu svoditi račune?' Ebu Bekr, r.a., je rekao: 'Tako mi Allaha ja ću se zasigurno boriti protiv onoga ko namaz odvaja od zekata, s obzirom da je zekat pravo koje se ima na imetak. Tako mi Allaha, kada bi mi uskratili makar i jedno janje, koje su ranije davali Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., ja bih se protiv njih borio zbog tog njihovog uskraćivanja.' Potom je Omer, r.a., rekao: 'Tako mi Allaha, to nije bilo ništa drugo do da je Allah raširio Ebu Bekrove, r.a., grudi, pa sam vidio da je to istina.'"

Iz ovog časnog hadisa saznajemo da onaj ko u ovakvom kontekstu i na ovaj način izbjegava obavezu zekata, da je on nevjernik i da se protiv njega ratuje dok ne izvrši tu obavezu ili se, u suprotnom, ubija. Tako je Ebu Bekr, r.a., ratovao protiv onih koji nisu izvršavali obavezu zekata, jer je on smatrao da uskraćivanje zekata, u znak njegovog negiranja, predstavlja odmetanje od islama i da oni koji tako postupaju, po stavu Ebu Bekra, r.a., i ashaba koji su bili uz njega, nemaju koristi od namaza, posta i ostalih islamskih obreda. To stoga što je zekat jedan od temelja islama i što njegovo neizvršavanje predstavlja rušenje jednog od islamskih temelja. On je treći temelj (islama), koji izvršava onaj ko je obavezan prema onome ko na to ima pravo, "da bi se time u životu održale neke duše, zasitili neki stomaci, izbrisale neke suze, otklonili neki bolovi i kod Uzvišenog Allaha postigla nadoknada i nagrada."

Nema nikakve sumnje u to da zekat predstavlja vezu između roba i Gospodara. On je veza Allahovog zadovoljstva, nadoknade, nagrade, napretka i blagoslova, kao i veza čovjekove zahvalnosti Uzvišenom Allahu spram Njegovih blagodati, davanja, dobročinstva i darežljivosti. S druge strane, on je veza između čovjeka i pojedinih članova društva u kojem živi, veza ljubavi, saosjećanja i samilosti.

Onoga ko ne izvršava obavezu zekata Uzvišeni Allah upo­zorava, prijeteći mu bolnom patnjom, dok onoga ko tu obavezu izvršava spominje zajedno sa onima sa kojima je On zadovoljan i kojima daje obilnu nagradu. Uzvišeni veli:

Zato vas opominjem razbuktalom vatrom, u koju će ući samo nesretnik, onaj koji bude poricao i glavu okretao, a od nje će daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti![5]

Uzvišeni također veli:

Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.[6]

  

Između početka i kraja: Milostinja (sadaka)

 

Paralelno sa zekatom vrijedi nešto reći i o milostinji. Bez obzira da li je riječ o zekatu ili milostinji, Uzvišeni veli:

Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.[7]

Uzvišeni također veli:

Onome ko udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinom, njemu ćemo džennet pripremiti; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim, njemu ćemo džehennem pripremiti, i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koris­titi.[8]

Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi. On najbolje opskrbljuje.[9]

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je vidio prizor onih koji ne udovoljavaju obavezi zekata, a također je, na snu, vidio prizor onih koji se hrane kamatom. Nalazimo za shodno da, neposredno nakon zekata i milostinje, nešto kažemo i o kamati, s obzirom na razliku između njih, to jest na razliku između dobra i zla.

 Između početka i kraja: Kamata

 Allahov Poslanik, s.a.w.s., je vidio rijeku krvi, koja ključa kao u kotlu, a na obalama te rijeke meleke, koji su u rukama imali vatru (tj. užarene predmete). Kad god bi neko izronio iz rijeke, oni bi ga gađali tom vatrom, koja bi mu padala u usta, pa bi on, onako zapaljen, osvjetljavao prostor do dna te rijeke. Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.w.s., upitao za njih, rečeno mu je: "To su oni koji su se hranili kamatom, zbog čega bivaju mučeni sve dok ne odu u (džehennemsku) vatru."

Što se, pak, tiče njegovog putovanja za vrijeme isra'a i mi'radža, on je, Sallallahu alejhi we sellem, naišao na skupinu ljudi sa stomacima poput kuća; kad god neki od njih ustane, odmah se strovali. Nakon što je Džibrila, a.s., upitao za njih, on mu je rekao: "To su oni koji su se hranili kamatom."

S obzirom da je kamata odslikana tako užasnim prizorom, Uzvišeni Allah onima koji sa njom posluju najavljuje rat. Allah, inače, dvjema kategorijama najavljuje rat, i to:

1. onima koji se hrane kamatom;

2. onima koji se neprijateljski odnose prema Allahovim štićenicima (evlijama).

Rat protiv onih koji se hrane kamatom Allah je najavio u časnom Kur'anu:

O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako to ne učinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova[10]

Rat protiv onoga ko se neprijateljski ponese prema Njegovom štićeniku (evliji) Uzvišeni je najavio u jednom od kudsi-hadisa, koji prenosi imami El-Buhari:

"Ko se neprijateljski ponese prema Mome štićeniku, Ja mu najavljujem rat ..."

Onaj ko se hrani kamatom u noći (Vjerovjesnikovog) isra‚ je simbolično prikazan u liku čovjeka koji pliva u rijeci krvi, u čija usta se ubacuju užareni predmeti koje on guta. To stoga što on "pliva" u rijeci krvi onih sa kojima posluje i (uzimanjem kamate) pije njihovu krv, a novac koji pritom od njih uzme (na ime kamate) u njegovoj utrobi gori poput vatre, u kojoj on sagorijeva i daje svjetlost.

Nema sumnje da kamata, koja je suprotnost zekatu i mi­lostinji, predstavlja stranu koju Allah mrzi, kao i one koji sa njom (tj. sa kamatom) posluju.

Islam protiv kamate vodi bespoštedni rat, s obzirom da ona predstavlja jedan od neljudskih principa, i u tome ratu koristi najoštriju propagandu, boreći se protiv nje kako u općem tako i u posebnom pogledu.

Uzvišeni Allah veli:

Oni koji se kamatom hrane dići će se kao što se diže onaj koga je dodirom šejtan izbezumio.[11]

Za one koji posluju sa kamatom veli:

... bit će stanovnici džehennema, u njemu će vječno ostati.[12]

Uzvišeni Allah također veli:

Allah uništava kamatu, a unaprjeđuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, griješnika.[13]

Međutim, Uzvišeni onima koji posluju sa kamatom otvara Svoje kapije za pokajanje, pa veli:

O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.[14]

Nema sumnje da je kamata, u ma kojem od svojih vidova, u oprečnosti sa općim duhom vjere, koji podrazumijeva milost i međusobno potpomaganje.

Kao završnu riječ o zekatu, milostinji i kamati, spomenut ćemo sljedeće:

I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.[15]

U ovom časnom ajetu Uzvišeni Allah ukazuje na to da škrtost, tvrdičenje i netrošenje imetka na Allahovom putu predstavlja, bacanje samog sebe u propast.

Uzvišeni također veli:

Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam on stavlja na raspolaganje, jer one od vas koji budu vjerovali čeka nagrada velika.[16]

Ovim časnim ajetom Uzvišeni Allah upućuje na to da je Uzvišeni Allah vlasnike imetaka postavio za Svoje namjesnike, koji raspolažu njegovim imetkom, te da su oni samo namjesnici.[17] Ovim se također ukazuje na to da oni kao namjesnici u raspola­ganju imetkom mogu biti opozvani (smijenjeni), te ostati bez ikakva imetka.

Uzvišeni također veli:

Ko je taj ko bi Allahu dao dobročiniteljski zajam, pa bi mu ga On umnogostručio, a uz to bi i plemenito nagrađen bio.[18]

Uzvišeni bi mu ga umnogostručio za dunjalučkog života, a zatim bi mu dao obilnu nagradu, na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: "Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti - to je veliki uspjeh!"[19]

       

Između početka i kraja: Stabilnost u vjerovanju (Akidi)[20]

Blagoslovljeno putovanje nas nakon pokajanja izravno vodi džihadu, zatim dolaze namaz i zekat, koji kao takvi predstavljaju i ostala vjerska zaduženja.

Pomenuto putovanje govori i o raznim vrstama grijeha, koji kao takvi predstavljaju i ostale vrste grijeha, te da Uzvišeni svodi račune kako za te tako i za ostale vrste grijeha, ukoliko se zbog njih čovjek iskreno ne pokaje.

Prije nego što spomenemo neke od tih grijeha, reći ćemo nešto o snazi vjere (imana), vjerskoj stabilnosti i principijelnosti, makar to, na bilo koji način, vodilo i u smrt.

Oni koji su, braneći svoju vjeru, poginuli na Allahovom putu (tj. postali šehidi) odišu ugodnim mirisom, koji će trajati do Kijametskog dana. Ugodni mirisi kojima zrače mjesta na kojima su stajali i na kojima su poginuli jasno ukazuju na to da su oni u džennetskim baščama, okruženi blagodatima Njegove dobrote i milosti.

Za vrijeme svog isra‚ Allahov Poslanik, s.a.w.s., je osjetio prijatan miris, pa je pitao: "Šta je ovo, Džibrile?" A on je odgovo­rio: "To je miris frizerke faraonove kćerke i njene djece."

Što se tiče njihovog slučaja mi ga, u pojedinim detaljima, navodimo u nešto drugačijoj formi od ranije pomenute,[21] mada suština ostaje ista.

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je osjetio prijatan miris i o tome je upitao Džibrila, pa mu je on rekao da je to miris frizerke faraonove kćerke i njene djece. Naime, dok je ona jednoga dana češljala faraonovu kćerku, iz ruke joj je ispao češalj, pa je rekla:

"U ime Allaha! Ne bilo te faraone!

- Zar ti imaš nekog gospodara mimo moga oca? - upitala je faraonova kćerka.

- Da! - rekla je ona.

- Da li da o tome obavijestim i svoga oca? - upitala je.

- Obavijesti - rekla je ona.

Nakon što ga je obavijestila, on ju je pozvao i upitao:

- Zar ti imaš nekog gospodara mimo mene?

- Da! - rekla je ona - Moj i tvoj Gospodar je Allah!

Ta žena je imala muža i troje djece - najmlađe je bilo dojenče. On je poslao po njih, pa je ženu i muža nastojao odvratiti od njihove vjere, ali su oni to odbili, te im je on rekao:

- Ja ću vas poubijati.

Ona mu je rekla: - Tražim od tebe jedno dobročinstvo, a to je, ako nas poubijaš, da nas sve skupa ukopaš na jednom mjestu.

On joj je rekao: - Dobit ćeš to, s obzirom na svoje pravo koje kod nas imaš.

Zatim je naredio da se donese i potpali bakreni kazan sa uljem, a potom da se u njega bacaju jedno po jedno. Kada je došao red na dojenče, koje je nosila frizerka, koja je iz samilosti prema njemu, najednom postala neodlučna i malo joj je falilo da se povrati i saglasi sa faraonom, ono je progovorilo:

- Kani se toga, majko, i ne budi neodlučna, jer ti si u pravu."

Pomenuto dojenče je jedno od onih koje je, mimo onoga što je uobičajeno, progovorilo još dok je bilo u kolijevci.

Mi u našoj islamskoj historiji imamo brojne i osvjedočene slučajeve u kojima su ashabi, neka ih prati Allahovo zadovoljstvo, zauzimali stavove svojstvene onome kome je svjedno sa koje strane će mu, na Allahovom putu, biti zadan smrtni udarac.

Uoči bitke na Bedru Allahov Poslanik, s.a.w.s., se posavjetovao sa svojim drugovima u vezi sa borbom, pa je Mikdad ibn Amr, r.a., koji je spadao u muhadžire, ustao i rekao: "Allahov Poslaniče, kreni tamo gdje ti Allah pokazuje, a mi ćemo zajedno s tobom. Tako mi Allaha, mi ti nećemo reći kao što su Izraelćani rekli Musau: "Idi ti i Gospodar tvoj pa se borite, a mi ćemo ovdje sjediti", već ćemo reći: "Idi ti i Gospodar tvoj pa se borite, a mi ćemo se uz vas boriti." Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, kad bi se ti sa nama uputio do Berku-l-gamada,[22] mi bismo se u za te borili sve dok ne dostigneš taj cilj."

Sa'd ibn ,Muaz, r.a., je ustao i, s obzirom da je bio ensarija, pitao je Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da li se to njegovo traženje savjeta odnosi i na ensarije, pa kada je Allahov Poslanik odgovo­rio potvrdno, on je rekao: "Mi vjerujemo u tebe i potvrđujemo te, i svjedočimo da je istina ono sa čim si došao, i s tim u vezi smo ti dali naš zavjet i obećanje na poslušnost i pokornost. Stoga ti, O Allahov Poslaniče, produži kuda želiš, a mi ćemo s tobom. Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, kada bi se pred nama ispriječilo i more, i ti u njega zagazio, s tobom bismo ga, do posljednjeg, gazili i mi. Mi nemamo ništa protiv da se uza te sa našim neprijateljem sretnemo sjutra, jer mi smo strpljivi u ra­tovanju i iskreni pri susretu (sučeljenju). Možda će ti Allah i pokazati sa naše strane ono što će te obradovati, pa kreni sa nama, uz Allahov blagoslov."

Između početka i kraja: Simbolika u vezi sa jezikom

       

Arapska poslovica kaže: "Čovjeka upropaštava ono što je među njegovim vilicama."

Poznato je da će se u Džehennemu posrtati na lice upravo zbog posljedica svoga govora.

Uzvišeni Allah u brojnim kur'anskim ajetima upozorava na čuvanje od griješenja jezikom, a na to upozorava i Njegov Poslanik, s.a.w.s., u brojnim vjerovjesničkim hadisima.

Uzvišeni Allah veli:

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi nepravdu čine.[23]      

Odslikavajući nam primjer onoga koji ogovara, Kur'an ga odslikava u krajnje pogrdnom liku. Uzvišeni veli:

I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.[24]

Uzvišeni Allah, dakle, ogovaranje predstavlja kao:

- jedenje ljudskog mesa

- onaj čije meso se jede je brat, a

- taj brat je mrtav.

A nakon toga veli: a vama je to odvratno.

U isra putovanju je, u formi poređenja i slikovitog prikazivanja, grijesima koji se čine jezikom posvećeno izuzetno mnogo prostora. Tako:

1. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je naišao na skupinu ljudi kojima su željeznim makazama sječeni njihovi jezici i kad god bi bili izrezani, vraćali bi se u prvobitno stanje, a to im nije ublažavalo kaznu, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To su govornici koji siju smutnju, govornici u tvome ummetu koji govore ono što sami ne rade.

2. Također je naišao pored omanjeg kamena iz kojeg je izašao ogromni bik, koji je želio da se vrati tamo odakle je izašao, ali to nije mogao, pa je (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) upitao: - Šta je ovo, Džibrile? - A on je Odgovorio: - To je primjer čovjeka koji izgovori krupnu riječ, pa se zbog toga pokaje i želi to povratiti, ali ne može.

3. Također je vidio skupinu ljudi sa bakarnim noktima kojima su grebali svoja lica i grudi, pa je upitao: - Ko su ovi Džibrile? - A on je odgovorio: - To su oni koji ljude ogovaraju i vrijeđaju njihovu čast."

4. Također je vidio ljude kojima se kida njihovo meso i koji se prisiljavaju da ga jedu, pa je upitao: "Ko su ovi, Džibrile?" - A on je rekao: "To je primjer onih koji kleveću i ružno govore o drugima.

5. Također je vidio meleka koji je, sa kukom u rukama, stajao ispred jednog čovjeka, pa bi čovjeku stavljao kuku u desnu stranu usta i kidao mu obraz sve do uha. Zatim bi mu kuku stavljao u lijevu stranu usta i činio isto, kojom prilikom bi desna strana zarastala. Kada je za to upitao Džibrila, on mu je rekao: - To su oni koji su među vjernicima prenosili i širili riječi da bi ih razdvojili (u različite grupe), te stoga bivaju kažnjavani sve dok ne završe u Džehennemu.

Između početka i kraja: Grijesi pojedinih organa

Najveći, odnosno suštinski grijeh je ateizam, nevjerovanje. Uzvišeni veli:

Reci: "Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem Danu im nikakva značaja nećemo dati. Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali."[25]

Uzvišeni Allah nam u časnom Kur'anu predstavlja jedan nevjernički lik za čije nevjerovanje nam osvjetljava uzroke i pojašnjava posljedice te ga, uz potpuno demaskiranje, ocrtava u sasvim jasnoj i otvorenoj formi. Uzvišeni veli:

I kaže im vijest o onome kome smo Mi znakove Naše dali, ali ih je on odbacio i šejtan ga je za sobom poveo, pa je zalutao. A da smo htjeli, sa njima bismo ga uzvisili, ali se on zemlji priklonio i strast svoju slijedio. Njegov primjer je kao primjer psa: ako ga potjeraš, on jezik isplazi, a ako ga se okaniš, on opet jezik plazi. To je primjer ljudi koji poriču Naše znakove.[26]

Mnoge od grijeha koji se čine pojedinim tjelesnim organima Uzvišeni Allah spominje u sljedećim ajetima:

Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš pro­pisuje: da mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog nemaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo, ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijate onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporučuje da biste razmislili - i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo -, i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite, - eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. I doista, ovo je pravi put, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.[27]

U blagoslovljenom putovanju pominju se neki od simbola kojima su predstavljeni grijesi koji se čine pojedinim tjelesnim organima. Pomenuti su, dakle, samo neki, ali ne i svi, jer se nije ni išlo za tim da se svi oni pobroje i do u detalje razrade.

1. Primjera radi, od onoga što je spomenuto jeste i to da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., naišao na skupinu ljudi pred kojima je u jednom loncu bilo kuhano, a u drugom, nečistom loncu nekuhano meso, pa su oni jeli nekuhano a ostavljali kuhano meso, te je (Allahov Poslanik, s.a.w.s.) upitao: - Ko su ovi Džibrile? - A on je odgovorio: "To je čovjek iz tvog ummeta koji ima prijatnu, halal suprugu, a odlazi pokvarenoj ženi i kod nje provodi noći do jutra, i žena koja od svog prijatnog, halal supruga odlazi pokvarenom čovjeku i kod njega provodi noć do jutra.

Uzvišeni Allah veli:

Bludnici i bludniku udarite svakom pojedinom od njih po stotinu udaraca! Neka vas ne obuzima prema njima nikakva samilost (u izvršavanju odredbi) Allahove vjere, ako vjerujete Allaha i Sudnji dan, i neka bude prisutna njihovu kažnjavanju jedna skupina pravovjernih.[28]

2. Zatim je (Allahov Poslanik, s.a.w.s.) naišao pored čovjeka koji je sakupio toliko breme drva da ga ne može ponijeti, dodajući na to još više, pa je upitao: -  Ko je ovo, Džibrile? - A on je odgovorio: - To je čovjek iz tvog ummeta kojem je povjerena društvena funkcija (emaneti društva) koju on ne može obavljati, a uz to se prihvata i dodatnih funkcija.

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: Ko nije povjerljiv, nema ni vjere (imana).

3. U hadisu koji prenosi Ebu Seid navodi se da je (Allahov Poslanik, s.a.w.s.) vidio posudu u kojoj je bilo ukusno meso, koje niko nije jeo, i drugu, u kojoj je bilo pokvareno meso, koje su ljudi jeli, pa je Džibril rekao: - To su oni koji ostavljaju ono što je dozvoljeno a jedu ono što je zabranjeno.

4. U istom hadisu se navodi i to da je (Allahov Poslanik, s.a.w.s.) naišao na skupinu ljudi kojima su usne bile poput devljih gubica i koji su gutali žeravicu, a ona im je izlazila ispod njih, pa je Džibril (a.s.) rekao: - To su oni koji su bespravno jeli sirotinjski imetak."

Što se tiče kazne koja čeka griješnike, ukoliko se oni ne pokaju, ona se sastoji u tome da će oni unići u Džehennem, gdje ih čekaju razne vrste patnji.

A o Džehennemu možemo da kažemo to da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., naišao na dolinu iz koje se čuo ružan glas i neprijatan miris, pa je upitao: - Šta je ovo, Džibrile?" - A on je odgovorio: - To je glas Džehennema koji veli: - Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer, mnogobrojni su moji lanci i okovi, moje vatre i vreline, moje bodlje i smradovi, moje patnje nesnošljive. Do dna moga daleko je, a vatra mi žestoka je. Zato daj mi obećano. - A Allah mu odgovara: - Tvoj je svaki mnogobožac i mnogoboškinja, svaki nevjernik i nevjernica te svaki silnik koji ne vjeruje u Dan svođenja računa. - Zadovoljan sam - reče Džehennem.

       

Između početka i kraja: Dolazak u Bejtu-l-makdis

Na svom blagoslovljenom putovanju Allahov Poslanik , s.a.w.s., je stigao i do Bejtu-l-makdisa. U predaji koju, od Enesa, bilježi Muslim stoji:

"Zatim sam ušao u (El-) Mesdžid (el-aksa), klanjao dva rekata, a potom izašao. Tada mi je Džibril, a.s., donio jednu posudu sa vinom i drugu sa mlijekom, pa sam ja izabrao mlijeko, a Džibril mi je rekao: Izabrao si fitret", to jest izabrao si mlijeko, na kojem se temelji stvaranje.[29]

En-Newewi veli da se ovdje pod "fitretom" podrazumijeva islam i istikamet (slijeđenje pravog puta).

U islamskoj terminologiji vino (odnosno opojna, alkoholna pića) je "majka svih zala", a Uzvišeni Allah ga karakteriše kao "prljavu šejtansku rabotu." Uz to, Uzvišeni Allah proklinje onoga ko opojna pića pije, onoga ko ih prodaje, onoga ko ih nosi, onoga kome se nose, onoga ko ih proizvodi, radnju u kojoj se ona, na ovaj ili onaj način, prodaju. I pivo spada u opojna pića, "a sve ono čija velika količina opija zabranjeno je i u manjoj količini."

U predaji od Ibn Mes'uda, koja je slična navedenoj predaji od Enesa, stoji:

"Zatim sam - veli Allahov Poslanik, s.a.w.s. - ušao u Mesdžid i prepoznao vjerovjesnike, od kojih su neki bili na kijamu, neki na rukuu a neki na sedždi. Zatim je proučen ezan i ikamet, pa smo se poredali u safove, očekujući ko će nam imamiti, pa me je Džibril uzeo za ruku i proveo ispred njih, te sam sa njima obavio (zajednički) namaz."

U predaji Ebu Umameta, koju navodi Et-Taberani, stoji: "Zatim je proučen ikamet, pa su oni jedni druge proturali, dok ispred sebe nisu proturili Muhammeda, s.a.w.s."

 

 Između početka i kraja: Kod Sidretu-l-munteh‚a, kod kojeg je džennetsko utočište

Zatim se (Allahov Poslanik), s.a.w.s., uzdigao u visine pojedi­nih nebesa, koja je jedno po jedno nadilazio, dok nije nadišao i cijeli kosmos i bio kod Sidretu-l-munteh‚a, kod kojeg je džennetsko utočište, tj. džennet u kojem utočište nalaze Bogobojazni Allahovi robovi, gdje je Allahov Poslanik, s.a.w.s., osjetio svjež i prijatan miris, poput mirisa miska, i čuo glas, pa je upitao: "Šta je ovo, Džibrile''? A on je rekao: "To je glas Dženneta, koji veli: "Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao. Jer mnogo je mojih soba, moje svile i kadife, raznog platna i prostirki, i bisera i koralja, uz to srebra a i zlata, čaša, zdjela i ibrika, i prevoznih svih sredstava, meda, vode, mlijeka, vina... Zato daj mi obećano."

A Allah mu odgovara:

"Tvoj je svaki musliman i muslimanka, svaki vjernik i vjernica, svako ko vjeruje u Mene i Moje poslanike, čini dobra djela i ništa Mi niti ikoga kao ortaka ili suparnika ne pripisuje. Ko se Mene bude bojao taj je siguran; ko Mene bude molio biće mu uslišano; ko Mi šta uzajmi Ja ću mu višestruko vratiti; ko se u Mene pouzda Ja sam mu dovoljan. Zaista sam ja Allah, nema boga osim Mene. Ja ne kršim obećanje. Spašeni su pravovjerni. Slava Allahu, najboljem Stvoritelju."

Zadovoljan sam - reče Džennet.

Između početka i kraja: Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo

Nedefiniranošću u riječima "ono što je pokrivalo" očito se ukazuje na izuzetnu veličanstvenost, tj. da je pokrivač (El ­Gaši)[30] bio jedan neobjašnjivi i ljudskom umu nepojmljivi fenomen.

Za opis prošlog stanja (u originalnom, kur'anskom tekstu) upotrijebljen je oblik imperfekta,[31] s ciljem da se izvanredni opis Sidre učini što pristupačnijim, uz dopustivu mogućnost ope­tovanog trajanja pokrivenosti.

U pojedinim haberima se pomenuti pokrivač konkretnije naznačava. Tako se od Hasana prenosi (da je rekao): "Nju (tj. Sidru) je pokrivalo svjetlo Nedostižno Uzvišenog Gospodara, pa je ona blistala."

Slično se prenosi i od Ebu Hurejreta, r.a., koji je rekao: "Nju je pokrivalo svjetlo Uzvišenog koji stalno stvara." (Navedeno prema El-Alusiju). 

 

Između početka i kraja: Viđenje 

 

Uzvišeni veli:

Zatim se približio, pa nadnio - blizu koliko dva luka ili bliže (bio).

U časnom hadisu stoji:

"Zatim se Silni, Nedostižno Uzvišeni, približio, pa nadnio, i bio mu blizu koliko dva luka ili bliže."

Imam Ibn Hadžer spominje ono što navodi En-Newewi u Vojnim pohodima (El-Megazi) a na osnovu onoga što navodi El Bejheki, od Muhammed ibn Amra, on od Ebu Selemea, on od Ibn Abbasa, koji je, u vezi sa riječima Uzvišenog: On Ga je i drugi put vidio, rekao: "To mu se približio njegov Gospodar."

Ibn Hadžer uz to veli da je niz prenosilaca ovog hadisa dobar i da je to jak dokaz da je On i za nekoga drugog (izuzev Sebe samoga) vidljiv, te bi značenje toga bilo u smislu (hadisa): "Naš Gospodar se spušta (na dunjalučko nebo zadnje trećine noći ...)."

Nakon navedenog pitamo:

- Jeli Muhammed, s.a.w.s., vidio svoga Gospodara?

- Jeli posmatrao Njegovu Uzvišenost i Ljepotu?

Prije svega, reći ćemo da imam Es-Sawi, komentarišući riječi Uzvišenog (Koji navodi ono što govore meleci): ''I od nas (meleka) nema niko da nema svoj poznati stupanj. I mi smo oni koji su u redove poredani. I mi smo oni koji (Ga) slave", napominje da je smisao ovih ajeta, u kojima se navode riječi meleka koji priznaju da i oni robuju (ibadet čine Uzvišenom), što je svojevrstan odgovor onima koji robuju njima (tj. melecima), dakle, smisao ovih ajeta je taj da: niko od nas nema a da nema svoj poznati stupanj u spoznaji i robovanju (ibadetu) te izvršavanju onoga što nam naređuje Uzvišeni Allah.

Ibn Abbas, r.a., je rekao: "Na nebesima nema prostora ni koliko pedalj a da na njemu nije melek, koji obavlja namaz[32] i slavi (Uzvišenog)."

Zatim je rekao: "Prenosi se da su ova tri ajeta objavljena u vrijeme kada je Allahov Poslanik, s.a.w.s., bio kod Sidretu-l-munteh‚a pa je, nakon što je Džibril ostao iza njega, Vjerovjesnik, s.a.w.s., upitao: "Zar se ti ovdje sa mnom rastaješ?" A Džibril je rekao: "Ja ne mogu naprijed sa ovoga moga mjesta." Tada je Uzvišeni objavio, navodeći riječi meleka: ''I od nas nema niko da nema svoj poznati stupanj., te je Džibril stao, a Muhammed, s.a.w.s., se približio."

U vezi sa riječima Uzvišenog: Nije poreklo (slagalo) srce ono što je vidjelo, imam Es-Sawi napominje da je Muhammed, s.a.w.s., svoga Gospodara vidio dva puta: jednom na početku poslanja a jednom u noći isr‚a.

U vezi sa tim viđenjem postoje razmimoilaženja (između is­lamskih učenjaka). Jedni vele da ga je istinski vidio svojim očima, što zastupa većina ashaba i tabiina, između ostalih: Ibn Abbas, Enes ibn Malik, El-Hasan (El-Basri) i drugi.

U tom smislu su i riječi spoznavaoca El-Ber'ija:

Sa Nećeš Me vidjeti!

Možeš uporediti:

Srce ne htje slagati ­

Smis'o ćeš razumjeti.

Musa je u nesvjesti

Jer ne može podn'jeti

Ahmed čiste pameti

Ne dade se zan'jeti.

Rečeno je i to da Ga (Vjerovjesnik, s.a.w.s.) nije vidio svojim očima, što veli (h.) Aiša, r.a.

Međutim, ispravno je ono prvo, s obzirom da onaj ko tu mogućnost potvrđuje prethodi onome ko je pobija, odnosno, s obzirom da (h.) Aiši nije prenesen hadis o viđenju, jer je još bila mlada.

U vezi sa riječima Uzvišenog: Zatim se približio, pa nadnio ­blizu koliko dva luka ili bliže (bio) - i objavio robu Njegovu ono što je objavio, mnogi islamski učenjaci smatraju, u vezi sa (Vjerovjesnikovim, s.a.w:s.) uzdignućem ka Presvetoj Visosti, zatim približavanjem Slavnog (Vjerovjesniku) s.a.w.s., i njegovim, a.s., viđenjem Uzvišenog, da se riječi: "približio", "nadnio", "bio" i "Ga" (u ajetu: on Ga je i drugi put vidio) odnose na Uzvišenog Allaha.

To potvrđuje i hadis koji od Enesa, preko Šerik ibn Abdullaha, prenosi El-Buhari:

"Zatim se sa njim uzdigao iznad toga, za onoliko koliko samo Allah zna, dok nije došao do Sidretu-l-munteh‚a, pa se Silni, Nedostižno Uzvišeni Gospodar, približio, pa nadnio, tako da je od njega koliko dva luka ili bliže bio i, između ostalog, objavio mu (obavezu obavljanja) pedeset namaza ..." - što očito potvrđuje pomenuti stav.

Za pomenutim hadisom, kao dokazom, posežu oni koji potvrđuju (Vjerovjesnikovo, s.a.w.s.) viđenje (Uzvišenog), kao što je velikan ummeta Ibn Abbas, r.a., i drugi, s tim što Ibn Abbas o takvom viđenju govori na osnovu onog što je čuo (od Vjerovjesnika, s.a.w.s.). Naime, Ahmed bilježi da je on (tj. Ibn Abbas, r.a.) rekao:

"Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: Vidio sam svoga Gospodara."[33]

Pomenuti hadis (od Ibn Abbasa, r.a.) navodi, i potvrđuje njegovu ispravnost, šejh Muhammed Es-Salihi Eš-Šamili, učenik hafiza Es-Sujutija, u Jasnim znacima (El-Ajatu-l-bejjinat).

Zatim, i među onima koji govore o (Vjerovjesnikovom, s.a.w.s) viđenju (Uzvišenog) postoji razmimoilaženje. Tako jedni vele da je Alejhi-s-salatu we-s-selam vidio Uzvišenog Gospodara svojim očima - što prenosi Ibn Mirdewejh od Ibn Abbasa, a to se također prenosi i od Ibn Mes'uda, Ebu Hurejreta i Ahmed ibn Hanbela - dok drugi vele da je on Uzvišenog vidio svojim srcem - što se prenosi od Ebu Zerra.

Istaknuti učenjak Et-Tibi, prema navodu El-Alusija, veli:

"Svakome onome ko stvari posmatra suštinski jasno je da je stupanj ... i objavio... nespojiv sa tim da je Džibril objavio Njegovom robu (tj. Muhammedu, s.a.w.s.) ono što je objavio, s obzirom da oni koji imaju srca (tj. sufije) u tom slučaju ne bi osjetili išta drugo do prisnu komunikaciju dvojice ravnopravnih, što je svojevrsno sputavanje mašte i ograničavanje poimanja. I sama riječ zatim, u ovom kontekstu, ukazuje na različitost u stupnjevima, tako da je razlika između te dvije objave ta da je jedna bila posredna, u svrhu pouke, a druga neposredna, u znak počasti."[34]

Od Džafer Es-Sadika, r.a., se prenosi da je rekao:

"Kad se voljeni (tj. Muhammed, s.a.w.s.) krajnje približio (Uzvišenom) obuzelo ga je krajnje strahopoštovanje, pa mu je Uzvišeni Hakk uzvratio krajnjom ljubaznošću, jer je krajnje strahopoštovanje nepodnošljivo ukoliko se na njega ne uzvrati krajnjom ljubaznošću, a to su (u ovom slučaju) riječi Uzvišenog: I objavio robu Njegovu ono što je objavio.

To jest, bilo je što je bilo, i desilo se što se desilo. Voljeni je voljenome rekao ono što voljenom kaže voljeni, i prema njemu je bio ljubazan kao voljeni prema voljenom, i povjerio mu je ono što voljenom povjerava voljeni, i svoju tajnu su sakrili, nikome je ne otkrivši.

Na tako nešto aludira i Ibn El-Farid, kada kaže:

Nasamo sam sa Voljenim bio

Naš je susret jednu tajnu krio

Tananiju nego blagi lahor

Neosjetno što se primirio.

Ovakav je stav većine sufija, koji vele da se Uzvišeni Allah približio Vjerovjesniku, s.a.w.s., a to približavanje Uzvišenog je bilo na Njemu doličan način. Uz to, oni također govore i o (Vjerovjesnikovom, s.a.w.s.) viđenju (Uzvišenog).

U vezi sa riječima Uzvišenog: "Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio", neki od sufija vele: "Pogled Vjerovjesnika, s.a.w.s., nije skrenuo niti se osvrtao ni prema Džennetu i njegovim ljep­otama a ni prema Džehennemu i njegovim strahotama, već je bio usmjeren prema Hakku, i nije prekoračio granicu pravoga puta."

Ebu Hafs Es-Suhrewerdi veli: Pogled mu nije skrenuo, s obzirom da mu on nije zaostajao za srčanim vidom, niti je u odnosu na njega bilo šta propustio, i nije prekoračio, to jest, "nije preticao srčani vid niti prernašivao vlastiti stupanj."

Mi otvoreno i nedvosmisleno velimo ono što veli imam El-­Alusi: "Ja velim da je (Vjerovjesnik) s.a.w.s., vidio svoga Gospo­dara i da mu se Uzvišeni, na način kako dolikuje, primakao, shvatio ti doslovnost Uzvišenog Teksta onako kako vele oni koji imaju otkrovenja, ili pak onako kako veli Et-Tibi, pa ti o tome razmisli, a Allah je taj koji daje ispravnost i uputu."

Fraza: "Na način kako dolikuje" eliminira potrebu za sporenjem, a Allah najbolje zna.

Nastavit će se, ako dragi Allah dadne ...