|
Reci: "Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi
i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili
Neki čovjek stajaše u predvorju ispred vladareve odaje i čekaše da ga primi kralj,
Allahov miljenik i poslanik, Sulejman, alejhisselam. Nastojeći da prekrati vrijeme čekanja, on je pogledom prelazio
preko likova drugih ljudi koji su se nalazili u blizini, najednom je, milošću dragog Allaha, osjetio, kao da mu
je neko došapnuo, da je lijepi mladić koji stajaše nedaleko od njega, takođe čekajući susret
sa Sulejmanom, alejhisselam, u stvari melek smrti Azrail u ljudskom liku. Čovjek osjeti uzbuđenje i strah. Nešto
mu, u dubini srca, govoraše da je Azrail došao tu, u Jerusalem, zbog njega kako bi mu uzeo dušu. Iako je, vjerujemo,
bio vjernik, ipak mu se nije još umiralo ... da mu je bilo ostati još malo na dunjaluku.
Još se više prepadnu kada, bacivši pogled prema Azrailu, uvidje kako i melek gleda
u njega sa jasnim izrazom čuđenja na licu. Sada je bio potpuno uvjeren da je Azrail došao do njega ... ali
kako mu pobjeći? Razmišljajući o tome ču glas koji ga pozivaše da uđe kod Sulejmana, alejhisselam,
i on, još uvijek u takvom stanju, uđe kod Allahovog poslanika.
Razgovarajući sa njim o stvarima zbog kojih je sastanak bio ugovoren, mudri Sulejman, alejhisselam,
osjeti da je njegov sagovornik u grču od straha i brige. Upita ga o tome i čovjek mu otvori dušu, objasni mu
za Azraila i njegovu ubijeđenost da je melek došao radi njega.
''Možeš li me, o Allahov poslaniče, prebaciti do Indije'', na kraju smognu snage da
upita Sulejmana, alejhisselam, ''ne bih li tako izmakao Azrailu''?
''Zar te strah da umreš, pa zar ne znaš da volji dragog Allaha ni ti, ni ja ne možemo
izmaći''!?
''Znam, o Allahov miljeniče, ali bih ipak da me prebaciš do Indije''.
Sulejman, alejhisselam, osjeti da je volja dragog Allaha da čovjek ipak bude prebačen iz
Jerusalema čak u Indiju, i odluči ispuniti mu želju. Naredi vjetru da ga odnese odmah u Indiju i, sa dopuštenjem
dragog Allaha, čovjeka vjetar prebaci u Indiju.
Ostavši sam u odaji, Sulejman, alejhisselam, je još razmišljao o ovome nesvakidašnjem
događaju, kada mu uđe mladić u kome prepozna plemenitog meleka Azraila. Razgovarao je sa Azrailom o onome zbog
čega je on njemu i došao, ali je za svo vrijeme razgovora mogao primijetiti kako se melek zbog nečega čudi.
Na kraju ga upita o tome i dobi sljedeći odgovor:
''Ma, jednu stvar ne mogu nikako sebi da objasnim. Maločas, dok čekah da uđem kod tebe,
u predvorju vidjeh jednog čovjeka, a meni je naređeno da mu sutra uzmem dušu u Indiji, pa se čudim kako
on može za tako kratko vrijeme stići odavde čak do Indije''!?
* * *
Ibn Omer kaže: ''Allahov poslanik, alejhisselam, uzeo me za rame i rekao: 'Budi na dunjaluku
(Ovome svijetu) kao da si stranac, ili putnik.' ''
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi Buhari)
|
