Make your own free website on Tripod.com

exqvmt.gif

Slijedzenje mudztehida
Home
Uskoro
Banneri
Illahije
Mekka
Vjerovanje u Allaha Dz.s
Vjerovati u Meleke
Vjerovanje u Objave
Vjerovati u Poslanike
Vjerovati u Sudnji Dan
Vjerovati u Sudbinu
Zene Dzenneta
Dzennet i Dzehennem
Zasto Muslimane svuda Ubijaju?
Put Ashaba
Hadis Mjeseca
73 Hadisa Allahovog poslanika Muhammeda a.s
Ogled o Metafori Dzennet
Elif-lam-mim
Znacenja Kur'ana
Posao i Poslovanje
Musliman na Zapadu
Poslusnost roditeljima
Propisi koji se odnose na umrlog Muslimana
Smrt- Ono od cega bjezimo
Namaz-Sta je?Zasto? Kada? i Kako?
Namaska Pravila
Slijedzenje mudztehida
Hadisi
Brak u Islamu
Vjerovanje
Pokaji se prije smrti
16 nacina za nosenje sa stresom i napetoscu
Musa, alejhisselam, i hazreti Hidr
Bijeg od Smrti
Uciniti svijest o smrti lijepom
Muhammedovo s.a.w.s kosmicko putovanje
Kur'an - Smak Svijeta
Es-Sunnen (Mehmed Handzic)
Pismo Muslimanskoj omladini

Slijeđenje mudžtehida

Pod slijeđenjem mudžtehida (ar. taklÓd) misli se na prihvatanje i sprovođenje u djelo mišljenja ili odluke učenjaka koji ime sve kvalifikacije potrebne za ovu ulogu. Drugim riječima, od mukkelida (muslimana koji se prihvatio taklida) se očekuje da radi po onome što sazna od svog mudžtehid bez svog vlastitog istraživanja islamskih izvora.[1] Ovim se odgovornost vezanu za valjanost njegovih radnji prebacuje na ramena učenjaka. Među uslove koje mudžtehid mora ispuniti da bi se mogao slijediti spada i onaj koji kaže da on mora biti najučevniji (el-a’lam) učenjak svog vremena i najsposobniji u izvođenju vjerskih propisa iz odgovarajućih izvora[2]. Da bi čovjek saznao ko je najučevniji mudžtehid mora tražiti mišljenje ehlul hibra (ljudi iskusnih i od znanja) tj. osoba koje su dovoljno učene o islamskim propisima. Nije dopušteno tražiti mišljenje po ovom pitanju od osoba koje nemaju ekspertizu u ovom polju.   

 

Osoba može saznati mišljenje (fetvu) svog mudžtehida na jedan od sljedećih načina: a) da ga lično čuje, b) da ga o njemu obavijeste dvije osobe za koje se zna da su poštene ili jedna osoba za koju se čovjek lično uvjerio da je pouzdana, c) da ga pročita u priručniku islamskih propisa (ar. risala) napisanog od strane njegovog mudžtehida ili u nekim drugim knjigama iz te oblasti.

 

Kada najučeniji mudžtehid nije izrazio svoje mišljenje (ar.fetvu) povodom nekog problema ili pak nije moguće za običnog vjernika da na vrijeme sazna mišljenje svog mudžtehida vezanog za taj problem, može se slijediti drugi, dostupniji mudžtehid koji je po znanju odmah do njegovog.

 

Pitanja upućena ajetollahu sejjidu Aliju Sistaniju vezano za taklÓd.

 

PITANJE: Ulema nam kaže da je vadžib slijediti najučevnijeg mudžtehida, i kada tražimo od naše lokalne uleme da nam ukaže na takvu osobu ne dobijamo jasan odgovor. Kada ih pitamo, kažu nam da oni nisu ehlul hibra, ili nam kažu da su oni pitali ljude od znanja (tj. ehlul hibra) koji su im opet rekli da bi saznali ko je najučevniji trebali bi proučiti knjige mudžtehida, i kako je to dugotrajan i težak proces, te da idu pitati negog drugog.

        Ako je problem pronalaska najučevnijeg mudžtehida tako težak u vjerskim krugovima [islamskih zemalja], onda je sigurno da je on još teži u drugim zemljama kao što su zemlje Evrope i Amerike. Tako imamo da, nakon što uložimo mnogo truda da uvjerimo našu mladež u tim zemljama da je neophodno da slijede šerijatske propise, dođemo do pitanja ko je najučevniji mudžtehid, i nađemo se u neobranom grožđu jer ne znamo odgovor. Kako riješiti ovaj problem?

 

ODGOVOR: Ako neki ljudi od znanja odbiju da ukažu na najučevnijeg iz jednog ili drugog razloga, postoje drugi koji su to spremni učiniti. Moguće je, pomoću ljudi od vjere i drugih pouzdanih osoba koje su u vezi s centrima vjerskog znanja (el-havzat el-‘ilmijje) ili učenjacima iz drugih zemalja, doći do ovih ljudi od znanja (ehlul hibra) koji su spremni da ukažu na najučevnijeg (a’lam) mudžtehida. Stoga, bez obzira što postoje određene teškoće, proces pronalaženja najučevnijeg mudžtehida ne predstavlja veći problem.

 

PITANJE: Kako da znamo da su neke osobe ljudi od vjerskog znanja (ehlul hibra) po pitanju pronalaženja najučenijeg mudžtehida? Kako ćemo ih kontaktirati kada se oni nalaze u dalekim centrima vjerskog znanja (el-havzat el-‘ilmijje)? Da li postoji neki jednostavniji način na koji možemo odrediti mudžtehida kojeg ćemo slijediti?

 

ODGOVOR: Ehlul hibra (ljude od vjerskog znanja) sačinjavaju mudžtehidi i oni koji su odmah do njih po vjerskom znanju, i koji veoma dobro znaju da je jedan iz određene grupe mudžtehida najučevniji. Oni moraju da uzmu u obzir tri stvari pri određivanju najučevnijeg: prvo, njegovo znanje vezano za metode provjeravanje autentičnosti hadisa. Ovo uključuje znanje o prenosiocima hadisa ('ilmur-ridž„l) i znanje samih hadisa ('ilmul-hadith). Ova oblast uključuje stvari kao što su poznavanje knjiga i hadisa koji su bili falsifikovani, znanje o razlozima izmišljanja i prepravljanja hadisa, poznavanje varijacija u spisima i prepoznavanje originalnih, i znanje o miješanju teksta hadisa i komentara sakupljača koje se zna ponekad desiti. Drugo, njegovu sposobnost razumijevanja značenja teksta uzimajući u obzir opšta govorna i jezička pravila, naročito način izražavanja koji su koristili Imami Ehlulbejta (mir na njih) pri kazivanju o islamskim propisima. Znanje 'usũlul-fiqh-a (nauka o principima islamskog prava), gramatike arapskog jezika, arapske literature, kao i znanje o mišljenjima sunijskih pravnika koji su živjeli u vrijeme Imama, igraju važnu ulogu pri razumijevanju hadiskog teksta. I treće, ispravnost njegovog mišljenja pri izvođenju propisa iz islamskih izvora.

 

Naučne diskusije s mudžtehidima, proučavanje njihovih knjiga i preslušavanje njihovih snimljenih lekcija o islamskom pravu i principima islamskog prava, načini su pomoću kojih se dolazi do zaključka da je neki mudžtehid e'alam. Ako osoba ne može biti lično u kontaktu s ehlul hibra, ona se informiše o njihovom mišljenju pomoću učenjaka vjere i drugih ljudi od povjerenja. Geografske razdaljine ne bi trebale predstavljati smetnju za komuniciranje s njima, pogotovo u današnjem dobu kada postoje brza i pouzdana sredstva za komunikaciju.

 

PITANJE: Ponekad čovjek osjeća u sebi lahkoću u prihvatanju jednog određenog mudžtehida. Da li je ovo osjećanje dovoljno da se čovjek odluči da bude njegov mukalid u slučaju kada ehul hibra nije jednoglasna pri određivanju najučenijeg?

 

ODGOVOR: Ako ehlul hibra ima različita mišljenja pri određivanju najučevnijeg mudžtehida, osoba mora slijediti mišljenje onih najkvalifikovanijih i najsposobnijih među njima. Ovo je mjerilo kojeg se treba držati u svim slučajevima kada postoji razlika u mišljenju među ekspertima.  

 

PITANJE: Ako ehlul hibra imaju različita mišljenja pri određivanju najučevnijeg mudžtehida ili samo kažu da se može slijediti bilo koji od datog broja mudžtehida, može li osoba slijediti odluku jednog mudžtehida po jednom pitanju, a pri drugom pitanju slijediti odluku drugog mudžtehida, sve dok ne postane jasno ko je najučevniji od njih.

 

ODGOVOR: Ovo pitanje ima tri dijela: prvo, da neki ljudi od vjerskog znanja proglase da se ''može slijediti bilo koji od datog broja mudžtehida'' , nema nikakve vjerske vrijednosti (tj. neispravno je). Drugo, ako ehlul hibra proglasi da su dva ili više mudžtehida jednaka po znanju i bogobojaznosti (u smislu da su pažljivi u izvođenju propisa), onda osoba ima opciju da slijedi mišljenja bilo kojeg od tih mudžtehida po svim pitanjima. Međutim, iz predostrožnosti (ihtijat) u nekim pitanjima osoba može slijediti oba mišljenja, kao što je slučaj u klanjanju skraćenog i čitavog namaza. [Tj. klanjanje istog namaza u skraćenoj i punoj verziji u situacijama kada je jedan mudžtehid mišljenja da se treba klanjati skraćeno a drugi da se treba klanjati puni namaz..] Treće, ako neki iz ehlul hibra proglase mudžtehida ''A'' kao najučevnijeg, a neki mudžtehida ''B'', mogu se imati dvije situacije:

a) Da je osoba lično uvjerena da je jedan o te dvojice učeniji od drugog, ali ne zna da li je to A ili B. Ova neobična situacija diskutovana je opširno u knjizi Minhadžus- Salihin, pitanje br. 9.

b) Osoba ne zna koji je od dvojice učevniji, jer mu se čini da su po znanju jednaki. U ovom slučaju, pod uslovom da se nije u mogućnosti odrediti ko je bogobojazniji od njih dvojice, osoba ima opciju da slijedi mišljenja bilo kojeg od tih mudžtehida po svim pitanjima. Ako  je moguće ustanoviti ko je bogobojazniji od njih dvojice, mora se slijediti bogobojazniji mudžtehid.        

 

PITANJE: Ako osoba ne zna mišljenje svog mudžtehida vezano za određeni problem, da li je dužna da ga pronađe čak i ako to uključuje skupe telefonske pozive? Ili je dovoljno da ona radi po mišljenju bilo kojeg mudžtehida sve dok ne sazna za mišljenje vlastitog merdž'a-e? U ovom slučaju šta će biti s onim radnjama koje je činila u skladu s mišljenjem drugog mudžtehida ako se ono razlikuje od mišljenja njenog vlastitog merdž'a-e?

 

ODGOVOR: Neophodno je da osoba pronađe mišljenje svog e'alam merdža-e, pa i pomoću telefonskih poziva sve dok mu to ne šteti [kako zdravstveno tako i finansijski]. Ako nije moguće da se dođe do mišljenja vlastitog merdž'a-e, dozvoljeno je da se odgovor na to određeno pitanje traži od drugog mudžtehida, pazeći da to bude mudžtehid odmah drugi po znanju. Djela učinjena u skladu s mišljenjem drugog mudžtehida su važeća čak i onda ako  osoba kasnije sazna da nisu u skladu s mišljenjem njenog vlastitog merdža-e.