exqvmt.gif

Musa, alejhisselam, i hazreti Hidr
Home
Uskoro
Banneri
Illahije
Mekka
Vjerovanje u Allaha Dz.s
Vjerovati u Meleke
Vjerovanje u Objave
Vjerovati u Poslanike
Vjerovati u Sudnji Dan
Vjerovati u Sudbinu
Zene Dzenneta
Dzennet i Dzehennem
Zasto Muslimane svuda Ubijaju?
Put Ashaba
Hadis Mjeseca
73 Hadisa Allahovog poslanika Muhammeda a.s
Ogled o Metafori Dzennet
Elif-lam-mim
Znacenja Kur'ana
Posao i Poslovanje
Musliman na Zapadu
Poslusnost roditeljima
Propisi koji se odnose na umrlog Muslimana
Smrt- Ono od cega bjezimo
Namaz-Sta je?Zasto? Kada? i Kako?
Namaska Pravila
Slijedzenje mudztehida
Hadisi
Brak u Islamu
Vjerovanje
Pokaji se prije smrti
16 nacina za nosenje sa stresom i napetoscu
Musa, alejhisselam, i hazreti Hidr
Bijeg od Smrti
Uciniti svijest o smrti lijepom
Muhammedovo s.a.w.s kosmicko putovanje
Kur'an - Smak Svijeta
Es-Sunnen (Mehmed Handzic)
Pismo Muslimanskoj omladini

Musa, alejhisselam, i hazreti Hidr

Jedan od najzanimljivijih događaja iz Musaova, alejhisselam, života svakako je njegov susret sa hazreti Hidrom. Do ovoga susreta je, najvjerovatnije, došlo u vrijeme četrdesetogodišnjeg boravka Israilćana u pustinji, zbog toga što Musa, alejhisselam, s obzirom na sve svoje obaveze što su proisticale iz njegovog statusa Allahovog poslanika, donositelja Tevrata, ranije nije mogao naći slobodnog vremena da napusti zajednicu za izvijesno vrijeme u cilju druženja sa hazreti Hidrom. Po našem mišljenju to je vrijeme mogao naći jedino za vrijeme izgnanstva u pustinji jer tada, sve do isteka roka, pitanje ulaska u Svetu zemlju više nije bilo aktuelno, a sa druge strane već je bio stasao izvijestan broj Musaovih, alejhisselam, učenika koje je on odgojio i poučio Tevratu i Vjeri općenito, i koji su učestvovali u vođenju naroda u onoj mjeri u kojoj ih je Musa, alejhisselam, za to ovlastio.

Sevep Musaovog, alejhisselam, saznanja o hazreti Hidru i njegove želje da ga upozna bilo je jedno pitanje koje su mu postavili Israilćani. Naime, jedne prilike Musa, alejhisselam, bio je upitan o tome koji čovjek ima najviše znanja. Odgovorio je da je to on lično, ali ga je prva naredna Objava što ju je primio od dragog Allaha u tome demantovala. Allah ga je izvijestio da Zemljom hodi jedan Njegov rob koji je upućen u stvari o kojima Musa, alejhisselam, nema nikakva znanja. Musa, alejhisselam, je zamolio dragog Allaha da upozna tog čovjeka i bilo mu je objavljeno da treba ići do mjesta gdje se sastaju dva mora. Spremio se na put i krenuo u društvu svoga vjernog i čestitog sljedbenika i ličnog pratioca Jošue ibn Nuna. Kur'an časni je u 18. suri El Kehf (Pećina) ovjekovječio ova zbivanja, pouke i plemenite mudrosti puna:

A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići." I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili." "Vidi!"; reče on, "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!" "E, to je ono što trazimo!"; reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. "Mogu li da te pratim", upita ga Musa, "ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?" "Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati", reče onaj, "a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?" "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da", reče Musa, "i da ti se neću ni u čemu protiviti." "Ako ćeš me već pratiti", reče onaj, "onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!" (18:60-70)

Kada su se dogovorili Musa, alejhisselam, je poslao Jošuû nazad u logor i krenuo u društvu hazreti Hidra:

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. "Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nesto vrlo krupno!" "Ne rekoh li ja", reče onaj, "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?" "Ne karaj me što sam zaboravio", reče, "i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!" I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: "Što ubi dijete bezgriješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!" "Ne rekoh li ja tebi", reče onaj, ''da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?" "Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam", reče, "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!" I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si", reče Musa, "uzeti za to nagradu." "Sada se rastajemo ja i ti!"; reče onaj, "pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti." "Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao. Što se onoga dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg. A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!" (18:71-82)

Iz primjera hazreti Hidra možemo izvući pouku o višeslojnosti znanja. Naime, specifičnost hazreti Hidra koja nam je otkrivena u ovim ajetima jeste upravo u tome što je on upućen u neke dublje nivoe znanja, nivoe koji tada nisu bili dostupni čak niti takvom velikanu između Ademovog, alejhisselam, potomstva kakav je Allahov miljenik i odabrani poslanik Musa, alejhisselam. Ali, nikako se iz ovoga ne bi smjelo brzopleto zaključiti da je deredža hazreti Hidra kod dragog Allaha veća od one na kojoj se nalazi Musa, alejhisselam, pa makar hazreti Hidr bio i upućen u nešto što Musau, alejhisselam, nije poznato (za Musaâ, alejhisselam, znano je, bez ikakve sumnje u to, da je on jedan od Allahovih poslanika, jedan od Njemu najbližih stvorenja, dok se sa druge strane za hazreti Hidra pouzdano ne zna da li je bio vjerovijesnik, poslanik ili evlija. U stvari, najmanje što se za njega može reći je to da on, bez sumnje, spada u grupu dragom Allahu najbližih miljenika, odnosno evlija. Pošto je deredža evlije ipak niža od deredže poslanika smatramo da hazreti Hidr ima nižu deredžu od Musaâ, alejhisselam, a dragi Allah najbolje zna.). Ovdje je, u stvari, riječ samo o različitim zadaćama kojima su ova dvojica Allahovih miljenika bili zaduženi u to vrijeme na Zemlji.

Musa, alejhisselam, je bio zadužen da u svojstvu Allahovog poslanika dostavi Tevrat Israilćanima, objasni im njegove upute, mudrosti, pouke i propise, te im onda praktično, ličnim primjerom to pokaže. Isto tako, on je bio zadužen vlašću nad njima. Sve je to podrazumijevalo nužnost pojedovanja vanjskog znanja o Vjeri, moralu, propisima, pitanjima vlasti i sudstva, i sigurno je da, kada su te stvari u pitanju, u to vrijeme na Zemlji nije bilo upućenijeg čovjeka od Musaâ, alejhisselam, uz, naravno, i brata njegova Haruna, alejhisselam.

Sa druge strane hazreti Hidr je tada bio zadužen da u tajnosti, nepoznat među ljudima, izvršava zadaću koja mu je bila data u emanet. Zbog toga on nije, barem kako bi se dalo zaključiti iz onoga što nam je o njemu u ajetima časnoga Kur'ana otkriveno, javno djelovao, pa je čak zahtijevao od Musaâ, alejhisselam, da ga ni za što ne pita, niti bilo šta komentariše.

Iz priče o hazreti Hidru se takođe može izvući pouka o tome da se neke stvari nikada ne mogu do kraja i u cjelini spoznati samo iz njihove vanjštine, odnosno posmatrane samo iz jedne dimenzije, kao i o tome da neke stvari mogu izgledati po svojoj vanjštini ružne, čak i kao najteži grijeh, a da one u svojoj biti uopće nisu takve. Ovo zorno ilustrira primjer ubistva dječaka, tako grozan po svojoj vanjštini da se niti Musa, alejhisselam, bivši očevidcem toga, nije mogao suzdržati a da ne iskaže svoju užasnutost. Međutim, kada je hazreti Hidr dao objašnjenje Musau, alejhisselam, a time po volji dragog i plemenitog Allaha, i svim čitaocima časnoga Kur'ana, otkriva se plemenita pozadina ovog čina koja se ogleda u spasenju dvije vjerničke duše dječakovih roditelja od opasnosti sunovrata u propast nevjerovanja i mnogoboštva čemu je njihov nevaljali sin mogao biti uzrokom. Prema tome, buduće veliko zlo bilo je spriječeno tim činom, a hazreti Hidr je svakako imao znanje o tome. U stvari, može se reći da je hazreti Hidr u pomenutim slučajevima na neki način postupao poput meleka, jer je tačno znao šta je konkretna Volja dragog Allaha i prosto izvršavao određeno. Tako je on znao da je dragi Allah, Onaj koji život daje kome hoće i koji usmrćuje koga hoće, odredio da dječak treba umrijeti, i samo je u tom slučaju učinio ono što je inače dužnost meleka Azraila, usmrtio je onoga za kojega je dragi Allah smrt odredio i to u tačno određenom vremenu. Mi ovako shvatamo sljedeće riječi hazreti Hidra:

Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. (18:82)

Prema tome, možemo zaključiti da je u to vrijeme hazreti Hidr, baš poput meleka, postupao po unutarnjem znanju, direktno od dragog Allaha dobivenom, i upravo stoga je, po našem mišljenju, on i djelovao tajno, kao usamljeni čovjek, pojedinac sakriven u svom djelanju od ostalih ljudi, jer je veoma dobro znano da su ljudi zaduženi da na Zemlji postupaju isključivo po vanjskom značenju propisanog Zakona (poznati su hadisi u kojima nam Resulullah, Muhammed, alejhisselam, jasno kazuje da mi o drugima sudimo na bazi njihovog vanjskog ponašanja, a da je ono što je u njihovim srcima dragom Allahu poznato i On im sudi po tome).

Nakon što se okončalo njegovo druženje sa hazreti Hidrom, Musa, alejhisselam, se vratio svome narodu Benu Israilu i izvršenju svoje zadaće njihova duhovnog i svjetovnog vodstva, a nama ostaje izvjesna žâl za time što ne saznadosmo više o njihovom slučaju, baš kako, na kraju jednog podužeg hadisa, što ga bilježi Buhari veli Resulullah, Muhammed, alejhisselam (ovaj hadis, osim sa malim dopunama, navodi kur'ansko kazivanje o ovom događaju koje je naprijed u cijelosti navedeno, pa ga mi ovom prilikom nismo htjeli ponavljati, a zainteresirani ga mogu naći i u djelu ''Kazivanja o vjerovijesnicima'' hafiza Ibn Kesira na stranicama 418-420):

...''Žao nam je što se Musa nije još strpio, pa da nam Allah ispriča slučaj njih dvojice u cjelosti.''