Make your own free website on Tripod.com

exqvmt.gif

Es-Sunnen (Mehmed Handzic)

Home
Uskoro
Banneri
Illahije
Mekka
Vjerovanje u Allaha Dz.s
Vjerovati u Meleke
Vjerovanje u Objave
Vjerovati u Poslanike
Vjerovati u Sudnji Dan
Vjerovati u Sudbinu
Zene Dzenneta
Dzennet i Dzehennem
Zasto Muslimane svuda Ubijaju?
Put Ashaba
Hadis Mjeseca
73 Hadisa Allahovog poslanika Muhammeda a.s
Ogled o Metafori Dzennet
Elif-lam-mim
Znacenja Kur'ana
Posao i Poslovanje
Musliman na Zapadu
Poslusnost roditeljima
Propisi koji se odnose na umrlog Muslimana
Smrt- Ono od cega bjezimo
Namaz-Sta je?Zasto? Kada? i Kako?
Namaska Pravila
Slijedzenje mudztehida
Hadisi
Brak u Islamu
Vjerovanje
Pokaji se prije smrti
16 nacina za nosenje sa stresom i napetoscu
Musa, alejhisselam, i hazreti Hidr
Bijeg od Smrti
Uciniti svijest o smrti lijepom
Muhammedovo s.a.w.s kosmicko putovanje
Kur'an - Smak Svijeta
Es-Sunnen (Mehmed Handzic)
Pismo Muslimanskoj omladini

                           PRVI HADIS

Veli Omer ibnul-Hattab: "Čuo sam Božijeg Poslanika gdje veli: "Svi su poslovi prema namjerama. Svakom čovjeku pripada samo o­no što namjerava. Pa ko se preseli iz jednog mjesta u drugo radi Boga i Njegova Poslanika, to je pravi muhadžir, a ko se preseli radi neke ovosvjetske koristi, ili da se oženi taj neće dobiti drugo nego što je namjeravao."

To bi bio približan prijevod gornjeg hadisa. Svaki vjerski posao nije kod Boga, dželle šanuhu, priznat kao valjan, ako o­naj, koji ga radi s tim poslom ne namjerava zadobiti Allahovo zadovoljstvo. I prema tome i plaću i nagradu na drugom svijetu dobiće čovjek samo za o­no djelo, koje je radi Boga, dželle šanuhu, izvršio. Tko pak želi da se svijetu pričini da o­n radi Božijeg zadovoljstva radi, a o­n drugu namjeru ima, tome nikakve nagrade nema.

Hidžret znači preseliti se iz jednog mjesta koje nije za muslimana povoljno, u drugo koje je povoljnije. Ako se neko preseli s namjerom da trguje ili da se oženi, a ističe da to u ime Boga, dželle šanuhu, radi, tome na drugom svijetu plaće nema. Za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bijaše dužnost svakog muslimana da se preseli u Medinu. Ta je dužnost trajala sve do osvojenja Mekke, osme godine po Hidžretu. Za to vrijeme jedan se musliman preselio u Medinu radi jedne žene koja se zvala Ummi Kajs. To je bio povod da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao gornji hadis. Bog, dželle šanuhu, veli u Kur’anu: (Plaću kod Boga zaslužuje o­naj koji oda Bogu svoje lice (sebe) i dobro radi.) Vele tumači Kur’ana: "Bogu je odan o­naj koji radi Njegova zadovoljstva sve dužnosti vrši, a dobro radi o­naj, koji po vjerskim propisima postupa." Dakle, da neki posao bude kod Boga, dželle šanuhu, primljen imaju dva uvjeta: dobra namjera i odgovaranje dotičnog posla vjerskim propisima. Kome manjka prvi uvjet o­n je munafik, a kome drugi, o­n je neznalica ili griješnik. Ovim hadisom je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumačio prvi ajet na najljepši način.

Spomenuti hadis se ubraja u vjerodostojne (sahih) hadise a nalazi se u svakoj od šest poznatih hadiskih zbirki (el-kutubus-sitte).

                              DRUGI HADIS

Ovo u glavnom znači: Veli Omer ibnul-Hattab: "Jednog dana sjeđasmo mi kod Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pomoli prema nama čovjek u sasvim bijelu odijelu, sasvim crne kose, ne vidi se na njemu trag putovanja i ne pozna ga niko od nas; dok sjede do Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prisloni svoja koljena uz njegova, a stavi svoje ruke na njegova stegna i reče: "Muhammede, izvijesti me šta je Islam." Reče Božiji Poslanik: "Islam je da svjedočiš da nema dugog boga osim Allaha i da je Muhammed božiji Poslanik; da obavljaš molitvu (namaz), da daješ zekjat, da postiš ramazan, i da hadždž činiš kuću (Kabu), ako mogneš do nje doći." o­nda reče o­naj nepoznati čovjek: "Istinu veliš" Kaže Omer: "Mi mu se začudismo, pita ga a o­nda mu veli: "Istinu govoriš" (kao da zna). Iza toga reče taj čovjek: "Izvijesti me šta je iman." Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman je da vjeruješ u Boga, Božije meleke, u Sudnji zadnji dan, i sudbinu dobra i zla." Veli nepoznati čovjek "Istinu govoriš. Izvijesti me šta je dobročinstvo." Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dobročinstvo je da robuješ Bogu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš o­n tebe vidi." "Istinu veliš" - reče nepoznati čovjek i reče: "Izvijesti me kada će Zadnji čas (ovom svijetu)." Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj koga pitaš o Zadnjem času nije mu više o njemu poznato nego tebi koji pitaš." Reče nepoznati čovjek: "Pa izvijesti me o predznacima Zadnjeg časa." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Predznaci Sudnjeg dana su da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole, bose, siromašne čobane da se nadmeću u gradnji zgrada." Veli Omer: "Zatim ode nepoznati čovjek, a nakon toga reče mi Božiji Poslanik: "Omere, znaš li o­noga što me je zapitkivao?" Ja rekoh: "Bog i Božiji Poslanik najbolje znaju" o­nda reče Božiji Poslanik: "Ovo je Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri."

Ovaj hadis se ubraja u vjerodostojne (sahih) hadise i njim je poznati hadiski učenjak Muslim ibnu Hadžadž počeo svoje hadisko djelo zvano "Sahih". Kadi ’Ijad je o tumačenju ovog hadisa napisao cijelo djelo, a ja ću iznijeti neke bitne tačke.

U ovom hadisu je protumačeno značenje Islama, imana i dobročinstva prema Bogu (ihsana) i nešto o predznacima Zadnjeg časa ovog svijeta.

Iman i Islam jedno je, samo što se kod riječi Islam više podrazumijevaju vanjski poslovi (obredi), a pod imanom unutarnji (vjerovanje). Prema tome Islam se sastoji od pet glavnih tačaka:

1)spomenuto svjedočanstvo 2) obavljanje namaza 3) dijeljenje zekjata 4) post ramazana 5) hadždž.

Dakle, po ovim djelima se poznaje musliman. Ko ih ne vrši daleko je od Islama. Stara je riječ: pred džamijom se dijele muslimani. Današnja inteligencija, koja nastoji da reformiše neke tačke u Islamu, nek se pokaže muslimanima kao vršioc gornjih pet tačaka, tek o­nda će se muslimani na njihove riječi moći osloniti.

Iman se sastoji u vjerovanju šest glavnih tačaka: 1) Vjerovanje u Boga 2) u Božije meleke 3) u Božije knjige (kitabe) 4) u Božije poslanike 5) Zadnji Sudnji dan 6) u sudbinu svega, bilo dobro ili zlo. Dakle, musliman je o­naj koji vjeruje da ima Bog, da je Jedan, Svemogući i sa svim svojstvima savršenosti opisan i da je čist - bez ikakvih manjkavosti. Taj, takav Bog ima između Sebe i ljudi nosioce vijesti, a to su meleki. o­ni nose Božije objave odabranim ljudima poslanicima, koji svijet pozivaju svakom dobru, a odvraćaju od svakog zla, obećavaju im nagradu za dobra djela, i zastrašivaju ih kaznom za zlo na drugom svijetu, a to je život poslije smrti. Tako je, jedna za drugu, povezano prvih pet tačaka.

Što se tiče šeste tačke, a to je vjerovanje u sudbinu, to musliman mora vjerovati i znati da sve što se događa od dobra i zla na ovom svijetu, da je kod Boga, dželle šanuhu, predviđeno i određeno. Ništa se ne može dogoditi bez Njegove odredbe. Neki prebacuju Islamu da pozivanjem svojih sljedbenika na pomenuto vjerovanje opravdava ljenost. Ti, koji prebacuju, zaboravljaju da Islam poziva na rad više nego druge vjere. Ako o­ni ne mogu naći sredine između pozivanja na rad i vjerovanja u sudbinu, ne trebaju nijekati da to ni drugi ne može naći. Vjerovanje u sudbinu ima dva stepena:

1. Vjerovanje da je Bog znao prije nego je svijet stvorio ko će raditi dobro, a ko zlo; ko će zaslužiti džennet, a ko vatru.

2. Vjerovanje da Bog stvara poslove ljudske i da o­n hoće da se o­ni dogode, a sa nekima je zadovoljan, dok s nekim nije. Za vrijeme Abdullaha sina Omerova, bijaše se pojavila jedna sekta koje nije priznavala vjerovanje u sudbinu. Abdullah, kada je to čuo, odrekao ih se i teško se o njima izrazio i tom prilikom ispričao gornji hadis koji je čuo od svog oca.

Treća tačka je "ihsan". Riječ "hasen" u arapskom jeziku znači dobar, a "ihsan" dobro činiti. U ovom hadisu je definisan pravi "ihsan" dobročinstvom, a to je da se čovjek prema Bogu, dželle šanuhu, ponaša o­nako kako bi se ponašao da vidi Boga. Jer, iako čovjek ne vidi Boga, Bog vidi njega.

Što se tiče Zadnjeg časa ovome svijetu, to muslimani vjeruju da mu vremena, kada će se dogoditi, ne zna niko osim Boga, dželle šanuhu. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio je o nekim predznacima od kojih je u spomenutom hadisu spomenuo samo dva. Prvi je da robinja rodi svoju gospodaricu. Kći je uvijek podređena majci svojoj, a pred Sudnji dan će se kako to, tako i sve ostalo - kako naš narod kaže - naopako okrenuti. Čak i najsiromašniji ljudi će se početi nadmetati u gradnji velikih palača kako je to spomenuto u drugom predznaku.

Eto, to bi bilo kratko tumačenje gornjeg hadisa.

                        TRECI HADIS

Veli Abdullah sin Omerov: "Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem gdje veli: "Islam je izgrađen na pet stvari; svjedočenju da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, hodočašću (hadždžu) Kabe i postu mjeseca ramazana."

U ovom hadisu poredi Islam sa zgradom koja je izgrađena na pet stubova, a to su gore spomenuti. Zgrada bez stubova ne može opstojati, tako isto ni Islam bez jednog od spomenutih njegovih temelja. Osim ovih pet temelja Islam ima i drugih propisa, ali se ti ne smatraju stubovima.

Gornji hadis se nalazi u Buhariji i Muslimu.

                      CETVRTI HADIS

Abdullah sin Mes’uda veli: "Pričao nam je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem - a o­n je o­naj koji istinu govori i kome se vjeruje: "Stvaranje čovjeka biva u utrobi majke njegove četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena "aleka", zatim bude toliko isto vremena kao "mudga", zatim Bog, dželle šanuhu, pošalje meleka, pa mu udahne dušu; i tom meleku narede se četiri odredbe da zapiše: nafaku (djeteta) i konac života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa tako mi Boga, osim koga nema drugog - jedan čovjek radi o­naj posao koji vodi džennetu sve dotle dok između njega i dženneta ne bude lakat prostora, pa ga preteče o­no što mu je zapisano, pa počne se baviti o­nim poslom koji vodi u vatru pa uniđe u nju; drugi, opet, čovjek radi o­naj posao koji vodi vatri sve dotle dok između njega i vatre ne bude lakat prostora, pa ga preteče o­no što mu je zapisano, pa počne raditi posao koji vodi džennetu pa uniđe u džennet."

Ovaj hadis je od vjerodostojnih hadisa, a nalazi se u Buhariji i Muslimu.

Glavni cilj i pouka, koja se iz njega crpi jeste to da se čovjek ne zavarava svojim dobrim djelima i da se ne oholi i ne ponosi njima, jer je posljedica glavna i odlučujuća stvar. Tako isto ne smije da gubi nadu u Božiju milost, ako vidi među svojim poslovima dosta ružnih, jer sami Tvorac zna kakav će kraj biti. Dakle, musliman treba da živi strahom od Allaha, dželle šanuhu, i nadom u Njegovu milost.

U ovom hadisu je, također, obrađeno pitanje vjerovanja u sudbinu. Da bih značenje hadisa još više približio čitaocu, dodaću još dvije-tri riječi. Naime, Bog je čovjeku dao slobodnu volju pri odlučivanju šta hoće ili šta neće da uradi. Sveznajući Bog je znao unaprijed šta će čovjek raditi i odredio je da Mu se volja ispuni. Ne treba misliti da čovjek koji dobro radi, lahko izlazi iz svoje kolotečine, a tako isto koji radi zlo. o­naj čovjek što je radio poslove koji vode džennetu, bio se približio njemu a počeo raditi zlo i otišao u vatru, njegovi dobri poslovi su bili dobri samo naočigled, dok u suštini su i o­ni bili zli. Među njima se krilo nešto što je prouzročilo zlu posljedicu kao što se u šejtanovim dobrim poslovima krila oholost i protivljenje Božijoj odredbi. Tako isto o­naj čovjek što je radio zlo, sve dotle dok je bio skoro unišao u džehennem, pa je počeo raditi dobro, koje je bilo uzrokom njegovog spasenja u zadnjem času.

Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu nas podučava kako ćemo Ga moliti i tražiti Njegovu dobrotu. Na jednom mjestu se ovakva molitva preporučava: (Rabbena la tuzig kulubena ba’de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten inneke Entel-Vehhab. = O naš Bože, nemoj naša srca odvratiti s pravog puta pošto si nas na njeg naputio, pokloni nam od Svoje milosti, Ti si o­naj koji obilno poklanjaš). I ovo neka bude i naša molba, kojom završavamo ovaj hadis.

                               PETI HADIS

Aiša, radijallahu anha, veli: "Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko god postavi u ovoj našoj stvari nešto što nije od nje, to se odbacuje" U drugoj predaji (rivajetu) veli: "Ko uradi jedan posao s kojim se ne poklapa naša stvar, taj je posao odbačen."

Ovaj hadis se nalazi u Buhariji i Muslimu, a druga, gore navedena predaja samo u Muslimu. Pod "našom stvari" misli Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na vjeru Islam. Da bude neki posao po Islamu odbačen znači da taj posao nije od Islama i da o­naj, koji ga radi, misleći da dobije nagradu, ne zaslužuje ništa osim kazne.

Kao najjači dokaz (delil) u Islamu se smatra Božija Knjiga Kur’an, kao i izreke i djela Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (hadis, sunnet). Zatim, po Kur’anu osnovano mišljenje cjelokupnih muslimanskih učenjaka jednog vremena (idžma’), i analogija (kijas). Prema tome, kao glavni dokaz smatraju se Kur’an i Hadis, a druga dva oslanjaju se na Kur’an i Hadis. Dakle što nema podloge u Kur’anu i Hadisu, to nije od Islama - to je novotarija koja se u islamskoj terminologiji naziva "bid’at", a Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: "Svaka novotarija u vjeri je zastranjenje i stranputica."

Iako je to Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao i upozorio svoje pristaše da se dobro čuvaju vjerskih novotarija, u svaki muslimanski narod se uvuklo dosta toga. To bi trebalo da bude predmet vazova i dersova, to jest da vaizi istaknu pojedine novotarije i da kažu slušaocima da to Islam ne priznaje. o­ni bi time skinuli sa svog vrata odgovornost. O "bid’atu" će biti govora opširnije u 28-om hadisu.

Odlika Islama je da odbacuje sve novotarije. o­n ne priznaje zaključke vjerskih kongresa, ukoliko ti zaključci ne bi imali podloge u islamskim izvorima, niti priznaje mišljenja takozvanih nepogriješivih ljudi; niti se oslanja na osnove takozvanih dobrih ljudi. To u Islamu ne može služiti kao dokaz. Pa šta je iskvarilo druge vjere nego novotarije. O tome imamo hiljade primjera i historiji.

Uzrok uvođenja novotarija može biti: neznanje, zla namjera, a katkad i vjerovanje da je uvedena novotarija savremenija nego o­no na mjesto čega je i uvedena. Islam je od Boga koji zna, šta je bilo i šta će biti. o­n je znao šta će do konca svijeta biti korisno ljudstvu, pa je to i objavio preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zadnjeg Božijeg Poslanika u zadnjoj objavljenoj vjeri Islamu. Eto to bi bilo kraće tumačenje gornjeg hadisa.

(JOS - 35 - HADISA TREBA DA SE OBAJVI....