|
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi
2. i kunem se du{om koja sebe kori.
3. Zar ~ovjek misli da kosti njegove ne}emo sakupiti?
4. Ho}emo, Mi mo`emo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.
5. Ali, ~ovjek ho}e dok je `iv da grije{i
6. pa pita: "Kada }e Smak svijeta biti?"
7. Kad se pogled od straha uko~i
8. i Mjesec pomra~i
9. i Sunce i Mjesec spoje –
10. tog dana ~ovjek }e povikati: "Kuda da se bje`i?"
11. Nikuda! Uto~i{ta nema.
12. Toga dana bi}e Gospodaru tvome prepu{ten,
13. toga dana ~ovjek }e o onome {to je pripremio, a {to propustio obavije{ten biti,
14. sam ~ovjek }e protiv sebe svjedo~iti,
15. uzalud }e mu biti {to }e opravdanja svoja iznositi.
16. Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga {to prije zapamtio,
17. Mi smo du`ni da ga saberemo da bi ga ti ~itao.
18. A kada ga ~itamo, ti prati ~itanje njegovo,
19. a poslije, Mi smo du`ni da ga objasnimo.
20. Uistinu! vi ovaj prolazni svijet volite,
21. a o onom drugom brigu ne vodite.
22. Toga dana }e neka lica blistava biti,
23. u Gospodara svoga }e gledati;
24. toga dana }e neka lica smrknuta biti,
25. te{ku nevolju }e o~ekivati.
26. Pazi! Kada du{a dopre do klju~nih kosti,
27. i vikne se; "Ima li vidara?"
28. i on se uvjeri da je to ~as rastanka
29. i noga se uz nogu savije,
30. toga dana }e Gospodaru tvome priveden biti:
31. "Nije vjerovao nije molitvu obavljao,
32. nego je poricao i le|a okretao,
33. a onda svojima bahato odlazio."
34. Te{ko tebi! Te{ko tebi!
35. i jo{ jednom: Te{ko tebi! Te{ko tebi!
36. Zar ~ovjek misli da }e sam sebi prepu{ten biti, da ne}e odgovarati?
37. Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci,
38. zatim ugru{ak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik u~ini,
39. i od njega onda dvije vrste, mu{karca i `enu, stvori,
40. i zar Taj nije kadar da mrtve o`ivi? | 
