''Zaista je
smrt ono od čega bježite, ali sigurno će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i
vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.'' (K.62:8)
Poslanik Sulejman a.s.
je bio Božiji Poslanik kome je bila data moć nada životinjama, vjetrovima i drugim prirodnim pojavama. Jednom
jedan njegov prijatelj dođe do njega i isprekidanim glasom mu reče: ''Vidio sam meleka smrti. Osjećam da je
po mene poslan. Pomozi mi da odem na neko udaljeno ostrvo gdje me neće naći.'' Poslanik Sulejman odluči da
pomogne prijatelju. Sjede ga u čamac i naredi moru da ga odnese na daleko nepoznato ostrvo.
Poslije tri dana melek
smrti dođe u posjetu poslaniku Sulejmanu a.s.. Ovaj ga upita da li je u gradu primijetio to i tog čovjeka. Melek
mu je ovako odgovorio: ''Zaista sam ga vidio, i bio sam iz mnogo iznenađen. Allah dž.š. mi je naredio tog dana
da mu uzmem život na jednom dalekom nepoznatom ostrvu, pa sam se pitao odkud on ovdje u gradu. Ali, kada sam stigao na
to ostrvo te večeri našao sam ga tamo.'' Poslanik Sulejman a.s. mu je onda ispričao kako je prijatelj pokušao
da izbjegne smrt, a u stvari išao joj u susret.
Tri
prijatelja
Jednog dana poslanik
Muhammed s.a.v je sjedio među svojim ashabima u džamiji u Medini. Obično su pitanja stizala sa njihove strane,
ali ovaj put on im je pričao: ... ''Čovjek je znao da će uskoro umrijeti pa se jako zabrinuo. Odlučio
je da potraži pomoć od svojih najboljih prijatelja. Otišao je kod prvog i zamolio ga da mu na neki način
bude od koristi. Prijatelj je odgovorio: ''Dok god si živ sve ću poduzeti da ti bude bolje. Ali kada ti smrt dođe,
to će biti čas našeg rastanka.''
Razočaran čovjek
se sada uputi kući drugog najboljeg prijatelja. Kada mu je iznio svoj problem, ovaj mu je rekao: ''Kada umreš ja
ti mogu jedino obećati da ću se pobrinuti za tvoj gusul i kafan, klanjaću ti dženazu i na lijepom mjestu
ću te ukopati. Više od ovoga ne mogu ništa učiniti.''
Ponovo razočaran
čovjek se uputi ka trećem prijatelju. Od njega je najmanje očekivao da mu bude od pomoći. Međutim,
treći prijatelj ga dočeka s osmijehom na licu. I kada je saslušao čovjekov problem njegov izraz lica se
nije promijenio. ''Prijatelju, ništa ne brini'', rekao mu je, ''Ja ću ti pomoći. Neću te napustiti ni
kada umreš a ni kada te zakopaju. Na mene ćeš se osloniti na Sudnjem danu i ja ću ti pomoći na putovanju
ka Džennetu. Tek kada te dopratim do njegovih vrata onda ću te napustiti.''
Poslije ovoga Poslanik
s.a.v. se obratio ashabima. ''Recite mi, da li znate ko su ova tri prijatelja?''
''Ti znaš bolje,
o Božiji Poslaniče'', oni rekoše.
''Prvi prijatelj predstavlja
našu imovinu i bogatstvo. Imovina će biti s nama sve dok smo živi, ali kada umremo neće nam koristiti.
Drugi prijatelj predstavlja našu porodicu – roditelje, djecu, braću i sestre. Oni će se pobrinuti za
naš gusul, kafan i pokop, poslije čega će nas napustiti. Treći prijatelj je pravi prijatelj. On će
nam najviše trebati i biće nam najviše od koristi kada umremo. On predstavlja naša dobra djela, namaz,
post, sadaku, i druga. On će učiniti da naše putovanje poslije smrti bude ugodno i bez teškoća, ''
Poslanik s.a.v. im reče.
Sjećanje na smrt
nas podstiče da činimo dobra djela i da izvršavamo naše dužnosti prema Allahu. Kada vidimo dženazu
stavimo se u položaj umrlog i priupitajmo se , ''Da li klanjam redovno?'', ''Da li jedem haram hranu?'', ''Da li dajem
sadaku?''. ''Da li nosim hidžab?''. Ovakva pitanja će nam pomoći da se popravimo i bolje pripremimo za smrt.
Također se preporučuje
da držimo kafan na mjestu gdje ga možemo vidjeti i tako se sjetiti smrti. Treći način je da napišemo
oporuku i stavimo je ispod jastuka pa je pročitamo prije spavanja i razmislimo o djelima koje smo počinili tokom
dana.
Šta
skraćuje život
Život se može
skratiti određenim grijesima kao i produžiti određenim dobrim djelima. Allah dž.š. kažnjava
u ovom životu one koji ne izvršavaju svoje dužnosti prema roditeljima, rođacima i drugim ljudima, tako
što im skraćuje životni vijek. Imam Zejnul Abidin je savjetovao svog sina da se nikad ne druži i ne putuje
sa onim osobama koje zanemaruju svoje dužnosti prema roditeljima ili rođacima. Njima Allah ne daje Svoju zaštitu
pa im uvijek prijeti neka nesreća.
Imam Musa Kazim je
živio u doba halife Haruna Rašida. Jednom je halifa pitao svoje ministre da li znaju nekog Imamovog rođaka
koji se može potkupiti da preko njega organizuje Imamamovo ubistvo. Rekli su mu da je negov bratić, Muhammed Ismail,
pogodna osoba. Halifa je naredio ministru da mu piše i obeća položaj upravnika i dobru platu.
Muhammed Ismail je
bio privučen ponudom, ali nije imao dovoljno novca da putuje u Bagdad. Odlučio je da pita amidžu, imama Musa
Kazima, za pomoć. Dajući mu kesu s novcem Imam mu je rekao: ''Evo ti novac, ali mi prvo obećaj da se nećeš
dati uplesti u zavjeru da me ubiju i učine mi djecu siročadima.'' Ovaj obeća i uze novac. Jedan od prisutnih
prijatelja bi iznenađen ovim Imamovim riječima. Kada je bratić otišao Imam je rekao prijatelju da je znao
da će ga, i pored njegova obećanja, uspjeti uvući u zavjeru protiv njega. Prijatelj ga je upitao zašto
mu je onda dao novac za putovanje kada je znao za to. Imam mu je ovako odgovorio: ''Kada rođak traži pomoć
dužnost nam je pomoći. Da mu nisam pomogao bio bih grješnik u Allahovim očima. Moj bratić ima određene
dužnosti prema meni, kao amidži, za koje će odgovarati pred Allahom ako ih ne ispuni.''
Iz ovog možemo
zaključiti da dužnosti prema rođacima moramo ispuniti, bili oni dobri ili loši rođaci. Nije nam dopušteno
prestati pričati ili ih vrijeđati zato što oni prema nama dobro ne postupaju.
Šta
produžuje život
Imam Musa Kazim nam
priča:
''Mladi pobožan
čovjek je svaki dan radio teško i molio Allaha da mu pomogne da se obogati. Godinama njegove dove nisu bile ispunjene,
ali on nije posustajao ni u poslu ni u molitvama. Jedne noći, kao i uobičajeno, poslije veoma napornog dana, pođe
na spavanje i zamoli Allaha da ga učini bogatim.
''Te noći usni
veoma čudan san. Melek mu dođe i saopšti da mu je sudbina bila određena da se čitavog života
bori sa siromaštvom, ali zbog njegovog vrijednog rada i iskrenih dova, Allah je odlučio da mu je promijeni. Melek
mu je rekao da mu preostaje još trideset godina života i da ga Allah želi učiniti petnaest godina bogatim.
Pitao ga je da li želi da bude bogat prvih ili zadnjih petnaest godina života. Mladić je zamolio meleka da
mu dă dan vremena da o tome razgovara sa ženom. Poslije razgovora mladić i njegova žena odlučiše
da budu bogati prvih petnaest godina.
''Sutradan njegovi
poslovi krenuše nabolje. Sve što bi poduzeo donosilo bi mu dobit. Za malo vremena kupiše kuću i počeše
nabavljati sve što su željeli. Poslije mjesec dana žena podsjeti muža da bi za ovih petnaest godina trebali
pomagati siromašne rođake i komšije. Muž se složi i od tog dana oni počeše obilaziti siromahe.
Prvo bi vidili šta im fali, pa bi im onda tajno ostavljali novac da se oni ne bi osjećali nezgodno.
''Poslije tačno
petnaest godina isti melek dođe ponovo. Čovjek je sada očekivao da mu nagovijesti da će biti siromašan
u sljedećih petnaest godina, kako je i bilo dogovoreno na početku. Ali, na njegovo iznenađenje, melek mu reče
da je Allah bio jako zadovoljan njegovim pomaganjem siromašnih rođaka i komšija, da je odlučio da ga ostavi
bogatog i da mu još više produži život.''
Smrtni
čas
Prema hadisima, bol
tog momenta je neopisivo velik i težak. Njega će, pored nevjernika, naročito osjetiti sljedeće grupe ljudi,
pa bili oni i muslimani:
Nepravedni vladari,
i svi oni koji zloupotrebljavaju moć koju imaju nad drugima, kao što su roditelji nad djecom, muž nad ženom,
učitelj nad učenicima, šef nad radnicima, i sl.
Oni koji se lažno
zaklinju i svjedoče.
Oni koji maltretiraju
siročad i oduzimaju im imovinu.
Oni koji iz neznanja
čine grijehe i ne izvršavaju svoje dužnosti prema Allahu i drugima, a imaju mogućnosti i sposobni su da
saznaju, neće biti izuzeti od kazne.
Bol koji čovjek
doživljava pri smrti hiljadu puta je veća od bola kada se prži u vrelom ulju. Da bi sebi olakšali u tom
teškom momentu poslanik Muhammed s.a.v. i Imami iz njegove porodice nam otkrivaju šta poduzeti:
Klanjati namaze tačno
u njihovom propisanom vremenu.
Davati odjeću
u sadaku.
Činiti majku srećnom
i zadovoljnom.
Učiti sure Jasin
i es-Saffăt. Kada se ove sure uče pored osobe na umoru olakšavaju joj bolove.
Gusuliti umrle. Onaj
ko je za života gusulio umrle, želeći time samo Allahovo zadovoljstvo, biće izuzet bola pri vlastitoj
smrti.
Postiti 24. i zadnjeg
dana mjeseca redžeba. Međutim, onaj ko nije postio u danima vadžib posta mora ih prvo napostiti da bi mu mustehab
post bio prihvaćen.
Učiti suru Zil
zăl bar u jednom dnevnom namazu.
Zijaretiti kabur imama
Alija Reze.
Nositi prsten s crvenim
akik kamenom.
Selman Farsi, ležeći
bolestan u krevetu, sjetio se jednog razgovora sa poslanikom Muhammedom s.a.v.. ''Kada te bolest snađe, otiđi do
harema i nazovi selam. Ako ti neko iz kabura odgovori znaj da ti je smrtni čas blizu'', Poslanik s.a.v. mu je rekao.
Selman je zamolio prijatelja da mu pomogne da ode do obližnjeg harema. Polahko, nogu za nogom, dvije prilike, jedna slanjajući
se na drugu, približavale su se haremu gradića Madeina. Kada dođoše do ulaza Selman reče: ''Selamun
alejkum!'' Poslije malo vremena iz jednog starog kabura u ćošku harema čulo se: ''Alejkumu selam!'' Selman
je sada znao – ovo su njegovi zadnji trenuci života.
Oslanjajući se
na prijatelja, polahko se približio kaburu.
''Ja sam stari ashab
poslanika Muhammeda s.a.v.. Želio bih da mi kažeš kako ti je bilo kada si umirao.''
Osoba iz kabura je
odgovorila: ''Evo, prošlo je dugo godina od tog trenutka, ali još osjećam taj bol. Kada duša izlazi, Selmane,
to ti je neopisiv bol.''
''Da li si saznao šta
bi ti najviše koristilo u tom trenutku, nešto što bol može ublažiti?'', upita Selman r.a.
''Sada znam, Selmane.
To su tri stvari: sabah namaz – onaj ko ga klanja na vrijeme ima manje smrtne muke; duga je post u dugim ljetnjim danima
– onaj ko ih posti ima manje smrtne muke; i treće je sadaka – onaj ko je daje na takav način da se onaj
ko je prima ne osjeća postiđenim ili uvrijeđenim, ima manje smrtne muke.''
Šejtanov
posljednji pokušaj
Dugo i teško putovanje
prema našem krajnjem odredištu počinje nekoliko momenata prije smrti, kada šejtan posljednji put pokušava
zavesti osobu. Oni koji se ne pripreme za ovaj trenutak postanu njegov lahak plijen. Vjernik koji se pripremio dobrim djelima
nema se čega bojati.Njemu melek dolazi s cvijetom iz dženneta i daje mu da ga miriše.
Teškoće onoga
ko je radio zlo i bio neposlušan Allahu počinju odmah na početku. Njegova duša se izvlači polahko
i uz veliki bol. Umirući čovjek će sve dati za kap vode. To će šejtan gledati iskoristiti. Prići
će s čašom hladne vode i tražiti od njega da ga prihvati umjesto Allaha i napusti vjeru. Ovaj se na početku
neće dati, ali kada šejtan počne proljevati pred njim vodu, čovjek će popustiti i poslušati
ga. Kada to uradi, šejtan će prosuti svu vodu i napustiti ga. Ovaj će onda umrijeti kao nevjernik i imati veoma
teško putovanje.
Šejtanova žrtva
će biti i čovjek koji se bude previše vezao za ovosvjetske stvari, kao što su djeca, novac, imanje i sl..
Njemu se ne napušta život, a šejtan će mu obećati da neće ništa izgubiti i da će još
živjeti ako ga posluša.
Naročito zle navike
koriste šejtanu da u posljednjim trenucima od čovjeka ukrade vjeru. Jednom se neki mladić teško razbolio.
Učitelj koji ga je podučavao vjeri i Kur'anu dođe da ga posjeti. Kada je ušao u sobu gdje je mladić
ležao vidio je da se on nalazi u velikim mukama. Uzeo je Kur'an i počeo da uči Jasin. Ali, na njegovo iznenađenje,
mladić mu reče da prestane jer je želio biti u tišini. ''Svašta, '' pomisli u sebi učitelj,
''Znam da je volio učiti Kur'an a još više slušati kada se uči.'' Mladićevo stanje se počelo
pogoršavati i bilo je pitanje trenutka kada će umrijeti. Učitelj mu reče da prouči kelime i šehadet.
Ovo naljuti mladića u tolikoj mjeri da je naredio učitelju da napusti kuću. Poslije nekoliko trenutaka mladić
je umro i učitelj pođe kući pokušavajući pronaći razlog za onako ponašanje njegovog učenika.
Poslije nekoliko noći
mladić mu dođe u san. Učitelj ovo iskoristi da ga upita za razlog onakvog njegovog ponašanja pred samu
smrt. Mladić mu reče da ga je šejtan uspio zavesti i uništiti mu vjeru zbog njegove tri loše navike:
ljubomore, izazivanja svađe i pijenje alkohola.
Allah dž.š.
šalje jednog meleka da pomogne čovjeku na samrti. Ali ako je u kući prisutna osoba u stanju dženabeta,
pas, muzički instrument ili alkoholno piće, ovaj dragocijeni pomoćnik neće ući u nju.
Pritisak
kabura
U času smrti duša
izlazi iz tijela i u svakom trenutku je svjesna svega što se oko nje događa. Prati gusul, kafan, klanjanje dženaze
i ukopavanje. Poslije ovoga smiješta se u novo tijelo u kojem treba da prođe prva ispitivanja. Prvi dan i prva noć
u kaburu su najteži za umrlog. Odmah nakon što je zakopan, i ljudi iz dženaze se vrate kućama, dva meleka,
Munkir i Nakir, posjećuju umrlog da ga pitaju o njegovoj vjeri i djelima. Vjernicima Allah šalje dva meleka Mubešira
i Bešira u pomoć pri ovom ispitivanju. Svako će biti pitan sljedeće:
Ko je bio tvoj gospodar?
Kome si robovao?
Ko je bio tvoj poslanik?
Šta si vjerovao?
Šta je bila tvoja
knjiga?
Gdje je bila tvoja
kibla?
Koje si vođe (imame)
slijedio?
Samo vjernici će
biti u stanju odgovoriti na ova pitanja. Ostali, koji ne mognu biće odvedeni u vadiul-barhut (dolina nevolja)
da budu kažnjeni. Ovo mjesto je džehennem u malom – s vatrom, zmijama, škorpionima, mrklinom i smradom.
Poslije će vjernici
biti pitani još tri pitanja:
Da li si slijedio Božije
propise, pridržavao se Njegovih zabrana i izvršavao Njegova naređenja?
Da li si zarađivao
za život i sticao imetak na halal način?
Da li si trošio
imetak na halal stvari?
Oni vjernici koji uspješno
odgovore na svih devet pitanja biće odvedeni u mjesto vadiul-selam (dolina mira) da prime nagradu. Ovo mjesto
je džennet u malom – sa baščama, raznim voćem, pjesmom ptica, lijepim naseljima, i sl. Oni koji
padnu na bilo kojem pitanju biće kažnjeni pritiskom kabura. Pritisak je toliki da se od njega kosti počinju
mrskati.
Sljedeći događaj
nam govori više o ovoj kazni: Jedan od Poslanikovih ashaba se svao Sahab. On ga je uvijek pratio, klanjao iza njega i
borio se rame uz rame s njim. Za vrijeme bitke kod iskopa bio je smrtno ranjen. Poslanik s.a.v. ga je lično gusulio,
zamotao u kafan, klanjao dženazu i spustio u kabur.
Poslije dženaze
Poslanik s.a.v. i ashabi počeše napuštati harem. Kada je malo odmakao Poslanik s.a.v. se okrenu prema Sahabovom
kaburu i poče plakati. Svi biješe iznenađeni.
''Sahab biva stiskan
kaburom, njegove kosti se lome i čujem ga kako vrišti i zove me u pomoć. Allah ga kažnjava jer se nije
brinuo o staroj i bolesnoj majci. Kada bude kažnjen za taj grijeh, Allah će ga nagraditi za njegova dobra djela.'',
Poslanik s.a.v. im reče.
Umobolni, djeca, dobri
alimi i šehidi su izuzeti od kazne pritiska kabura. Svi ostali će se osjetiti stisnutim a jačina pritiska
će ovisiti o vjeri i dobrim, odnosno lošim djelima, koja je osoba činila.
Poslije ispitivanja
Munikira i Nakira, umrlog posjećuju posebni Nakala meleci. Njima je Allah naredio da načine tijelo potpuno jednako
tijelu umrlog. U to novo tijelo se smiješta duša umrlog. Staro tijelo ostaje, truhli i potpuno nestaje u zemlji
gdje će biti sve do Sudnjeg dana.
Mjesta
kazne
Za grijehe se ispašta
na nekoliko stanica prema krajnjem odredištu:
-
Za vrijeme života je najbolje
i najlakše primiti kaznu za počinjene grijehe. Ovo će biti jasno naročito poslije smrti kada čovjek
bude upoznat o vrstama i veličinama kazni koje tamo očekuju zločince i grešnike. Međutim, u nekog
su grijesi takvi da nije moguće da mu se naplate u životu.
-
Neki će biti kažnjeni
na samrti.
-
Neki će biti kažnjeni
pritiskom kabura.
-
Neki će biti kažnjeni
u vadiul-barhut koja predstavlja džehenem u blažem obliku.
-
Neki će biti kažnjeni
u Sudnjem danu kada svi ljudi budu okupljeni u Velikoj ravnici.
-
Neki će biti kažnjeni
na Sirat ćupriji koja prelazi preko džehennem i vodi u džennet.
-
Nevjernici i najgori i najokorjeli
grešnici i zločinci bit će kažnjeni u džehennemu.
Većina vjernika
će kaznu za svoje neokajane i neoproštene grijehe primiti u životu, na samrti, u kaburu ili pri prelasku preko
Sirat ćuprije. |