Vjerovanje u Objave

Vjerovati u objave

3. imanski šart: VE KUTUBIHI

Treći temelj i načelo islamskog vjerovanja (imana) jest ve kutubihi - vjerovanje u Allahove kitabe.

"I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu. Allah je dokidao što je htio, a ostavljao što je htio; u Njega je Glavna knjiga."
(Kur’an: er-Rad, 38. i 39.)

Postoje dva osnovna oblika i načina pomoću kojih se Allah, Stvoritelj svega, obraća i govori o Sebi ljudima. To su: stvaranje svjetova i slanje objava. Svi stvoreni svjetovi jesu znamenje, dokaz i potvrda Allaha kao Stvoritelja, Gospodara i ravna¬telja svega.

"To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi."
(Kur’an: Lukman, 11.)

Odnosi su između Boga i svijeta sljedeći: Bog stvara šta hoće i vrši odbir, selekciju, a ljudi nemaju mogućnosti odbira. On je u neprestanom djelovanju. Kada nešto odredi da bude, On kaže: "Budi!" - i ono biva. Ljude stvara u utrobama majki, a da oni o tome ništa ne znaju, a potom im daje sluh, vid i srce. Drugi način Božijeg obraćanja ljudima jesu objave. Sve objave sadrže, prenose i opetuju jednu jedinstvenu i osnovnu istinu vjere:

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"
(Kuran: el-Enbija, 25.)

Zato se sadržaj Kurana, koji je sinteza svih objava prije njega, u osnovi može svesti na sljedeće: samo je Allah jedan jedini Bog, i osim Njega drugog boga nema. Ne postoji niko njemu ravan i sličan niti usporediv s Njim. On sve stvara, održava, zna i vidi. Allah je jedini Stvoritelj, a sve su ostalo Njegova stvorenja. Sva stvorenja imaju svoj početak, uvjete opstanka i kraj.
Svi svjetovi stvoreni su sa svrhom i smislom, a ne spontano, slučajno, besciljno, putem samokreacije i samorealizacije. Allah je svemu svjedok, i Njemu će se sve vratiti. On će obavijestiti svakoga o svemu što se radilo i zbivalo. U kontekstu je sveobuhvatnog Allahovog stvaranja i pojavni svijet u kome čovjek obitava i živi. Zemlja je čovjeku data kao prebivalište, a svijet oko njega i u njemu za istraživanje. Čovjek mora vjerovati i znati, upućuje ga Kuran ali i sve druge objave, da je pojavni svijet stvoren, da on ima svoj početak, rok trajanja i kraj. Čovjek, kao ni druga bića, nema suverenitet (neograničenu vlast) nad stvorenim svjetovima, već su mu od Allaha povjereni na korištenje. Za misiju i povjerenje, kao i za preuzete obaveze i dužnosti, čovjek će pred jedinim Suverenom, Allahoin, dž.š., odgovarati. Čovjek se u okviru slobode prihvatio dvaju najdelikatnijih zadataka: da bude halifa u pojavnom svijetu i da primi izazov i poruku objava. U objavama su sadržana Allahova imena i svojstva, koja čovjeka upućuju i približavaju Allahu. Znak i znamenja objava i stvorenih svjetova čovjek očitava i percipira osjetilima, umom, razumom, srcem i dušom.
Sljedeći put i sadržaj Kurana i objava jeste moralno-etički, kojim se čovjek potvrduje kao čovjek i u okviru kojeg ostaje u onoj naravi u kojoj ga je Allah stvorio i u kojoj je On jedino zadovoljan da čovjek bude, živi i umre. Tako žive etike za žive ljude nema bez objava.
U narednom planu Kuran i sve objave uče i upućuju da pored pojavnih svjetova postoje i nepojavni, gajb svjetovi - koji su istina, ali koji su nedokučivi spoznajnim mogućnostima na bilo koji način (osjetilima, umu, razumu i znanosti). U te svjetove, u koje se vjeruje i o kojima se zna isključivo na osnovi objava, spadaju: meleki, život, ruh, džennet, džehennem, džini i šejtani. Učenje o vje¬rovjesnicima i njihovim narodima, o načinu života, kraju i sudbinama tih naroda, kao i poslanicima, suhufima i kitabima koje su primali raniji vjerovjesnici - velika je tema Kurana. Sve te poslanike i njihove narode Kuran tretira kao povijest – kasas, dakle kao istinite i stvarne dogadaje, a ne kao historiju ili ljudsko kazivanje, oblikovanje i izmišljanje priča o tim događajima. Ti događaji izneseni su kao istina u Kuranu. Oni nisu izmišljena ljudska priča, već svevremenska pouka i poruka svim ljudima, jer se osnovni zakoni ljudskog života ne mijenjaju. Bez tih kuran¬skih kazivanja o prošlim narodima nemoguće je spoznati prošlost, razumijevati sadašnjost i imati zdravu viziju budućnosti. U okviru socijalno-sociološkog plana, putern komparativno povijesne metode, najlakše se uočava koliko kolektivne stereotipije, zablude, predrasude, poroci, magija, pogubni običaji, slijepi tradi¬cionalizam i idolaltrija utiču na čovjekovu ličnost, svijest, um, razum, osjetila, srce i dušu. Lakše je u zabludama prošlih naroda, ni o čijem trošku, uočavati svoje vlastite zablude, otkrivati ih u samom sebi. Da bi čovjek vidio svoje lice, on se mora ogledati u ogledalu. Kuranska sira i kasas, ili povijest, jest to ogledalo, ibret, učiteljica, pouka i poruka života za one koji pameti, srca, duše i razbora imaju. Tri četvrtine Kurana govore o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima. U okviru takvih planova Kurana jest i teleolos ili plan Kurana koji kazuje i upućuje da je sve stvoreno unutar odredenog reda, poretka i zakona, s unaprijed utvrdenom svrhom, nakanom, smislom i ciljem. Ništa nije stvoreno radi igre, zabave i dok¬olice, da visi u zraku, da bude samo sebi svrha, cilj i smisao, niti je išta stvoreno uzaludno. U tom je kontekstu i vrednovanje svega i hijerarhija vrijednosti. Ne mogu nikada stvorenja odredivati svoje vrijednosti niti vrijednosti drugih stvo¬renja, već vrijednost svakog stvorenja i svih stvorenja odreduje njihov Stvoritelj, Koji odreduje i njihovu svrhu. To je nauk i uputa Kurana. Na ovom će tragu Max Weber reći: "Znanost nikada ne može stvarati niti određivati vrijednosti života. Ona samo daje sredstva za život. Vrijednosti života jedino daje religija."
Sljedeća velika i neizmjerna tema Kurana i svake objave jeste šerijat. Šerijat je, ustvari, neizmjenjiva Allahova volja kazana u formi vjerozakona. Kako je Allahova volja jedna i ista, i svim vjerovjesnicima objavljen je jedan i isti šerijat ili Allahov vjerozakon.

"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu, i ono što objavlju¬jemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu, i Musau, i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju tvome se pozivu odazvati. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mit se iskreno obrati."
(Kur’an: eš-Šura, 13.)
Ljudima se u svim vremenima objavljuje isti šerijat zato što mu je izvor isti, dakle Allahova volja, i zato što se šerijat u osnovi objavljuje istoj i nepromjenljivoj ljudskoj naravi, čiji fizički, mentalni, psihički i sveukupni sklop ostaje isti. Jedino je stepen primjenljivosti šerijata, zbog različitih socijalno-političkih okolnosti, različit. Medutim, ideali, svrha, smisao i cilj života - da Allah bude zadovoljan nama, kao i mi Njime - ne mijenjaju se, a to se postiže pomoću imana, islama i šerijata na nivou zajednice. Realizacija šerijata u javnom životu jedino je moguća u ummetu. Nemogućnost njegove primjene ne isključuju njegovu potrebu. Šerijat je osnovni izvor zakonodavstva kojim Allah regulira odnose medu ljudima. U najkraćem, moral je zakon u pojedincu, šerijat je zakon u zajednici. Njihov međusobni odnos, koji se zove islam, jest komplementaran. Šerijat bez morala vodi u normativizam, moral bez šerijata vodi ka moralnim herojima kao pojedincima, ali u nemoralno društvo. Pored ovih planova sve objave, kroz usta svih vjerovjesnika, govore o osnovnom odnosu prema Allahu, dž. š.: "0 narode moj", uzvikuju Nuh, Hud, Salih, Lut, Šuajb, "klanjajte se i robujte samo Allahu. Vi drugog boga osim Njega nemate. Mi smo vama, uistinu, poslanici pouzdani. Zato se bojte, imajte pravu svijest o Allahu i slijedite naš put."
Ovo je osnovni manifest ili proglas svih vjerovjesnika. Osim ovih planova Kuran je za ljudstvo i stvorene svjetove: burhan - neoborivi argument, nur - Allahova svjetlost, bejan - manifest ili proglas ljudstvu i svjetovima, huda - uputa u vjeri, etici i životu na zemlji, šifa -lijek, rahmet - milost, meviza -knjiga savjeta, mubarek - blagoslovljena knjiga, mubin - jasna knjiga, aziz - moćna knjiga, medžid - slavna knjiga, bušra - knjiga nagovještaja, nezir - Knjiga opomene i upozorenja, bešir - knjiga radosnih obavijesti, tezkireh - knjiga koja stalno pod¬sjeća i budi svijest, kitab - knjiga koja se stalno proučava i studira i koja je zapisana i sabrana, furkan - knjiga koja rastavlja pravi put od zablude, istinu od neistine i dobro od zla, zikr - knjiga koja opominje i budi svijest, kerim -knjiga plemenita.
Kuran i objave prije njega upućuju ljude, pored navedenog, u obrede, dove, ispravan način života i postizanje sreće i spasa na oba svijeta. Prema tome, treći temelj, treća osnova ili treći imanski šart islamskog vjerovanja (imana) jeste vje¬rovanje u Allahove objave, kitabe ili knjige. Šta su Allahove objave? To je Allahov govor objavljivan preko meleka Džibrila Allahovim poslanicima da ih oni prenose, tumače i dostavljaju ljudima. U Allahovim objavama ili knjigama sadržane su istine, principi, načela, upute i vrijednosti koje ljudi osim preko objave nikada ne bi mogli na drugi način saznati. U islamskoj tradiciji uvaženo je mišljenje da postoje manje objave - kelime, risale i suhufi i velike objave ili kitabi. Suhufa je bilo stotinu, a velikih objava ili kitaba četiri, i to: Tevrat, Zebur, Indžil i Kuran. Tevrat je objavljen Musau, a.s., Zebur Davudu, a.s., Indžil Isau, a.s., a Kuran Muhammedu, a.s. Allahova objava Kuran jedina je od svih objava autentično, bez izmijenjene riječi sačuvana. Autentičnost Kurana čuva se na tri načina: u Levhi¬mahfuzu, napamet ga znaju hafizi i sav je zapisan u Mushafu. Kuran uče napamet Ijudi više nego sve druge knjige zajedno, a bez prestanka ga uče i meleki.
Kuran je, kao i sve objave prije njega, objavljivan Muhammedu, a.s., preko meleka Džibrila dvadeset tri godine: trinaest u Meki, a deset u Medini. Kuran sadrži 114 sura (poglavlja) i 6666 rečenica (ajeta). Zbirka u koju je sabran Kuran naziva se Mushaf. Kuran je objavljen na arapskom jeziku.
Na kraju, Kuran je pečat svih objava, kao Mo je poslanstvo Muhammeda, a.s., pečat svih poslanstava:

"Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pok¬oravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti! Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo. A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama - neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati."
(Kur’an: Ali Imran, 83.- 85.)

Ovim ajetima zaokružuju se tri osnovne istine: Allah je Gospodar svjetova, islam, pokornost i predanost Allahu, vjera je svjetova, a Kuran je knjiga svjetova.