Učiniti svijest o smrti lijepom znači svjesno doseći stupanj zrelosti na kojemu negativni aspekti jastva (nefs) mogu biti uništeni, a sve na osnovu hadisa: "Umri prije nego li ti smrt dođe!"

Osoba takve zrelosti dospijeva bliže svome Stvoritelju, dok svi čulni prohtjevi gube svoju moć. Tako osoba uživa slaveći Boga, i bivajući ljubazna u ophođenju s ljudima. Njena duša počinje uživati u približavanju svome Gospodaru. Stoga je hazreti Mevlana (Dželaluddin Rumi) period prije negoli je kušao užitak bliskosti s Allahom oslovio sa hamdim - bijah nezreo, period motrenja Božanskih užitaka sa pishtim – sazrjeh, a period otkrovenja manifestacija tajni univerzuma sa yandim – pregorjeh.

Ove oslovljenosti manifestacija su truda uloženoga na putu ka Allahu. Iako puteva koji do Njega vode ima «onoliko koliko je dahova svih bića», najbolji način dolaska do Allaha jeste faqru fena. Faqru fena znači otklanjanje ega i svega drugoga, izuzev Allaha, iz srca i duše, a što nastaje kao posljedica Božanske ljubavi. To je činjenje svijesti o smrti lijepom, na osnovu citiranoga hadisa, nestajanjem pred Allahom, odnosno, drugim riječima, predavanjem vječnosti. No, postizanje otkrovenja manifestacija tajni moguće je jedino ispunjavanjem slijedećih uvjeta:

1) Tevba (pokajanje)

Grijesi uzrokovani su snagama poput neznanja, požude, umišljenosti, ljutnje, mržnje, slijepe ambicije, ljubomore i rasipništva. Oni su koprena između čovjeka i njegova Stvoritelja. Ako osoba postane svjesna sebe bit će uznemirena grijehom koji je počinila. Skrivena žar krijeposti probudit će se u srcu. Srce pronaći će mir u Allahu lijevajući suze s velikim žalom i tugom. Tuga i žal su tevba. To je povratak ka Gospodaru – voljni povratak Allahu prije negoli smrt dođe, budući je smrt iznenadni dolazak k Njemu. Drugim riječima, tevba je uklanjanje koprene između čovjeka i Allaha žaljenjem.

Primjer ovoga je primjer mutnoga lika u prljavome ogledalu. Da bi se ogledalo vidjelo treba biti izglačano čistom čohom. Sve oblasti tesavvufa govore o prvoj stvari koju osoba mora uraditi – iskanje oprosta od Allaha (istigfar). To je poput prve čestice «La» u Kelimei šehadetu; nužno je ukloniti svaku negativnost i pripremiti se za stvarno viđenje. Stoga je istigfar nužnost za svakoga iskrenoga molitelja. Hazreti Mevlana je rekao: «Traži oprost od Allaha srcem punim žaljenja i vlažnim očima, jer cvijeće uspijeva u vlažnoj zemlji.» 

2) Zuhd (samoodricanje) 

Zuhd znači osloboditi srce od ovozemne raskoši, užitaka, i položaja. Štaviše, smrt sama po sebi oduzima sve to, u trenu. Zuhd stvarno znači odricanje, a posebno od bogatstva i užitaka prije nego što smrt dođe. Ljudska moć shvaćanja, smještena između drhata dvije dimenzije – rođenja i smrti, ne može napustiti svijet sjenki, poput djeteta koje ne može ostaviti svoje igračke, i uputiti se ka svijetu realnosti, izuzev ako postigne stvarno razumijevanje Svijeta Ovoga i Drugoga Svijeta, i svoja ponašanja uskladi prema tim spoznajama. Mudrac opisuje Ovaj Svijet kao seiri bedai mudraca, tj. kao učenje lekcije. Drugi Ovaj Svijet shvaćaju kao prežderavanje  i odavanje strastima. 

3) Tevekkul (oslanjanje na Allaha)

Riječ je o traženju utočišta kod Allaha i pokoravanje Njemu prije smrti. Vjerovanje i predavanje Allahu znači zadobivanje svijesti kako uzroci nemaju utjecaja. Postupajući tako postaje jasno da ako uzrokujući čin nije u skladu sa Allahovom Voljom – doživjet će se neuspjeh. Smrt je istinsko razumijevanje uzročnosti i sudbine. Allah uzvišeni je rekao: «I ko se osloni na Allaha, On mu je dosta!»(Kur'an, Razvod braka, ajet 3.)

Onima čija su srca puna ljubavi prema Allahu, tevekkul znači vjerovanje i pokoravanje samo Allahu. Allah uzvišeni upitao je Musaa, alejhisselam, za štap u njegovoj ruci, i naredio mu da ga baci, jer štap bijaše sprečavao zadobivanje punoga povjerenja u Allaha, pružajući osjećaj samodostatnosti. Allah je rekao: «'I na Allaha se, ako ste vjernici, vi oslonite!'» (Kur'an, Trpeza, ajet 23.) Tevekkul ne znači ignoriranje predostrožnosti i napora, naprotiv, oslanjanje na njih pokoravanje je Allahovoj moći.

Vatra nije sagorjela Ibrahima, alejhisselam, uslijed njegovoga tevekkula i pokornosti Allahu, jer kada Ibrahim, alejhisselam, otkri svoj istinski tevekkul, Allah naredi vatri: «'Vatro, budi hladna i spas za Ibrahima!'» (Kur'an, Vjerovjesnici, ajet 69.) Konsenkventno, tevekkul znači sposobnost bivanja pokornim Allahu voljno, prije negoli smrt dođe ne pitajući. Hazreti Mevlana reče, kao da ispituje naš tevkkul i pokornost: «Otkrij imašli Ibrahimove, alejhisselam, kvalitete kod sebe. Jer, vatra prepoznaje one koji se Allahu pokore poput Ibrahima, alejhisselam, i njih ne gori.»

4) Kanaat (zadovoljstvo)

Znači ne željeti više od potrebnoga. Prinudno «zadovoljstvo» doći će smrću. Jedini lijek za bolesnu ljubomoru i slijepu ambiciju jeste zadovoljstvo duha, jer nebeske dragocjenosti koje zadovoljstvo daje kraja nemaju. Stoga je Poslanik, alejhisselam, rekao: «Zadovoljstvo je riznica koja se ne iscrpljuje.» Istinsko mjerilo zadovoljstva jeste stanje bivanja zadovoljnom/zadovoljnim Božanskom odredbom. I ne biti ljubomoran na one koji posjeduje više nečega. Slast bivanja bogatoga srca jedino zadovoljstvom može biti posvjedočeno. Princip vjere jeste vjerovanje da je podržavanje života predodređeno Božanskom Voljom. Postaje jasno da su slijepa ambicija i pohlepa ružne stvari a istodobno i nelogične. Zadovoljstvo je jedini Božanski lijek koji sve bolesti izliječiti može. Jedino s moći zadovoljstva moguće je osloboditi se pogubnosti usmjeravanja pažnje ka nepotrebnome bogaćenju iz čega ustvari proizilazi bijeda.

5)Uzlet (osamljivanje)

Uzlet je uvjet u religijskome nastojanju ka postizanju vrhunca. No, kako se društveni život ne bi remetio, kod većine ljudi nije riječ o samoći već prije o sposobnosti realiziranja osamljivanja usred grupe, odnosno osamljivanje srcem od ovozemnih veza i usmjeravanje ka Allahu. Ipak, neke evlije prakticiraše uzlet kao stvarno osamljivanje, no to nije remetilo život zajednice budući je riječ o malome broju osoba. To je poseban slučaj. No, općenito gledano, uzlet ne znači povlačenje iz života zajednice. Naprotiv, to je bivanje samim u skupini, odnosno bivanje s Allahom u grupi. Bivanje s Allahom u Božanskim manifestiranjima, prijenegoli se bude samovalo u grobu. Smrt je izvanvoljno osamljivanje. 

6) Zikr (sjećanje)

Manifestiranje prosvjetljenja ide ukorak s mahabbom (Božanskom ljubavi). Mahabba može biti realizirana produbljivanjem zikra u srcu i u mislima. Smirivanje ljubavi u srcu i u mislima jedino je moguće sjećanjem. Što se više sjećamo Allaha, više Ga i volimo. Najefektnije od svih Imena Boga dragoga, a kao izvor prosvjetljenja, jeste Allah (tzv. Lafzi Dželal). Zbog njegove moći, duhovnome putniku (salik) preporučuje se kontinuirano zazivanje ovoga Imena, nakon činjenja istigfara. Sjećanje na Allaha uzrokuje napredak u ljubavi prema Allahu (muhabbetullah). Drugim riječima, što je zikr veći i iskreniji veća manifestiranja će se postići. Smještanjem sjećanja na Allaha u srce, porast će manifestiranja robovanja kod osobe koja vjeruje. Ajet veli: «A doista, srca se smiruju pri svakom Allahovom spomenu!»(Kur'an, Grmljavina, ajet 28.) Pjesnik Nizami opisuje one koji nisu u robovanu Allahu, već su pod kontrolom svoga ega na slijedeći način: «Slasti ovozemnoga života su kao češanje ruke. Prvi potezi češanja prijatni su, no, na kraju zaboli ruka.» 

7) Tevedždžuh (sklonost)

Tevedždžuh znači ignorirati sve primamljive pozive, jedino prihvatiti Allahov zov. Ustvari, smrt sama po sebi ovo realizira. U stvarnosti, pobožan čovjek ne može žudjeti za nečim ili nekim više nego za Allahom. Čak niti jedan tren on ne smije biti nesvjestan (gafil) Njegova prisustva. Istinska sreća je u pokoravanju i ljubljenju isključivo Allaha i pristajanjem uz Njega sve dok je čovjek živ.

8) Sabur (strpljenje)

Sabur je pokoravanje Allahu kroz tihu borbu sa događajima/doživljajima koji su nepoželjni i bolni, ne mjenjajući, pri tome, ravnotežu između unutanjih i izvanjskih kvaliteta. Upravo grob bit će mjesto prisilnoga iskazivanja strpljenja. Da bi se stvari s kojima osoba treba biti strpljiva lakše prebrodile, čovjek mora sebe okititi osobinama poput darežljivosti, pažljivosti, poniznosti, čednosti, zadovoljstva, suosjećanja, milosti, ljubaznosti i tolerancije. Veoma je važno biti strpljiv sa svim onim što čovjeka dijeli od Allahova zadovoljstva. Stoga je u suri Junus, ajet br. 109., rečeno: «Ti slijedi ono što ti se objavljuje i strpljiv budi dok Allah presudu ne donese. A On je sudija najbolji!»

9) Murakaba (kontemplacija)

Murakaba znači sve (dolaskom na Ovaj Svijet darovane) moći ostaviti na stranu. Ustvari, to ja pravo značenje smrti. Murakaba je izbivanje od grijeha osjećanjem Božanskoga promatranja u svakome trenu. Niti jedno stvorenje ne može biti otrgnuto od Njegovoga posjedovanja. Niko ne može pobjeći od smrti i proživljenja. Bivanje i uništenje, smrt i život, smrtnost i besmrtnost, uvijek su međusobno povezani. Svaki tren, hiljade beba se rađa, i svaki tren hiljade ljudi umire. Svaki tren, dok je mnoštvo nesvjesnih ljudi opijeno Ovim Svijetom, mnoštvo pobožnih ljudi u stanju su poniznosti i i traženja utočišta kod Allaha. Grob, posljednja stanica Ovoga Svijeta, sviju čeka. Sve na svijetu Njegovo je vlasništvo, Njegova imovina i Njegova odredba. Da bi osoba povećala svoje robovanje Allahu, bitno je da postane svjesna ovoga prije smrti. S ovim saznanjem i činjenicom da se čovjek može okrenuti Allahu, izrečen je hadis: «Ko spozna sebe spoznao je i svoga Gospodara.» 

10) Tefekkuri mevt (razmišljanje o smrti)

Svijet je škola vjere, a smrt je zakon prolaznosti. Hazreti Mevlana je rekao: «Umri eda bi živjeo.» Obnova srca moguća je isključivo odricanjem od osjetila. Poslanik, alejhisselam, je rekao: «Sjećaj se smrti, to ubija sve ugodnosti.» Tefekkuri mevt jeste sjećanje smrti prije njenoga iznenadnoga ozbiljenja. Svaki nišan jeste savjetnik tišinom i kazivač jezikom smrti. Razlog zašto su greblja unutar gradova, u neposrednoj blizini puteva i u baščama jeste upravo sjećanje na smrt. Akoli se čovjek odrekne osjetilnosti, Allah uzvišeni oživit će ga brižno i sigurno mu pomoći: «Zar je onaj koji je mrtvac bio, pa ga Mi oživili, i dali mu svjetlo da se s njime među svijetom kreće, kao i onaj koji u tminama bludi i iz njih ne izlazi?! Eto tako, nevjernicima se čini lijepim ono što rade.» (Kur'an, Stoka, ajet 122.) Poslanik, alejhisselam, rekao je: «Pazite na pronicljivost mu'mina (vjernika), jer on gleda Allahovim svjetlom!»